Tragovi postojanja mostarskih Židova pred nestajanjem

U Mostaru je još 1889. godine postojala zajednička sinagoga za Sefarde i Aškenaze. Bila je to prva poznata zajednica te vrste u Europi. No, do danas se situacija znatno promijenila i to na štetu židovske zajednice

Uz poteškoće s kojima se suočavaju svi stanovnici Mostara, kao što su nemogućnost da biraju i da budu birani na razini gradskih struktura vlasti već skoro desetljeće i pol, financijske, ekološke i infrastrukturne probleme, tamošnji Židovi imaju i dodatnu poteškoću. A to je nedostatak sinagoge i židovskoga kulturnog centra, prenosi Deutshe Welle.

Naime, Židovska općina Mostar u znak zahvalnosti za spašavanje Židova tijekom Drugog svjetskog rata, ali i nemogućnosti da obnovi razrušenu bogomolju, Mostaru je 1952. godine poklonila objekt sinagoge. Uz uvjet da se koristi isključivo za potrebe Pozorišta lutaka u tom gradu. Od tada mostarski Židovi nemaju mjesto za zajedničke molitve ni okupljanja.

Takvo stanje se pokušavalo promijeniti 1996. godine kada je nakon završetka ratnih sukoba u Mostaru, tadašnja općina odobrila lokaciju, kao i projekt izgradnje nove sinagoge u sklopu Židovskog kulturnog centra. Realizacijom tog projekta Mostar bi bio treći grad u svijetu, pored Jeruzalema i Sarajeva, koji bi u krugu od 150 metara zračne linije imao sinagogu, džamiju, pravoslavnu i katoličku crkvu.

Papirologija i birokratski problemi rješavani su pet godina, da bi 2001., povodom Dana sjećanja na žrtve Holokausta i dolaska visoke delegacije Židovske svjetske zajednice, u Mostaru bio postavljen kamen temeljac na mjestu gdje je predviđena izgradnja Židovskoga kulturnog centra i sinagoge. U kamen temeljac tada su uklesane ove riječi: "Jer dom će se moj nazvati dom molitve za sve narode" (Izaija 56,7).

Ulaz na gradilište na kojem bi trebala nastati sinagoga

U međuvremenu je na čelo grada došla nova garnitura političara i do danas ništa nije urađeno na projektu izgradnje Židovskog centra sa sinagogom. Naime, dolaskom na čelo grada Mostara gradonačelnika iz reda HDZ-a, kako novinarima DW su rekli članovi židovske zajednice, nisu nastavljeni napori da se riješi taj problem. Posljednji izbori u Mostaru za lokalnu vlast održani su 2008. godine, tako da je Mostar bez Gradskog vijeća i mogućnosti usvajanja regulacijskog plana.

„20 godina prolazim pored mjesta gdje je predviđena izgradnja sinagoge i Kulturnog centra mostarskih Židova. I 20 godina, jedino što se mijenja je trava i korov koji sve više pokriva ovo mjesto. Mi smo ostarili i nemamo se čemu više nadati. Mladost je otišla, kao i većina, u potrazi za boljim životom. Otišli su van BiH, a ostali smo mi stariji. Prosječna starost Židova koji sada žive u Mostaru je preko 60 godina. Nemamo više ni snage, ni vremena. A voljeli bismo ostaviti nešto ovom gradu, u kojem je prisutnost Židova zabilježena još prije 500 godina. Mi i naši preci smo utkali svoje živote u ovaj kraj i želja nam je generacijama koje dolaze ostaviti simbol da smo tu nekad živjeli, kao i mjesto koje bi posjećivali svi dobronamjerni ljudi. Nažalost, nade su nam sve slabije, jer vrijeme prolazi, a ništa se ne događa", govori razočarano Sara Romano Vujinović iz Židovske općine Mostar.

Danas u Mostaru živi svega 40 Židova

Na pitanje zašto ništa nije urađeno kada je riječ o izgradnji sinagoge i Kulturnog centra Židova, iz Gradske uprave Mostara kratko su odgovorili: „Nažalost, još od Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša nismo dobili odobrenje za gradnju, tako da gradnja ne može započeti." Dodali su i da povremeno u manjem novčanom iznosu pomažu židovsku zajednicu u tom gradu.

No, većinu financiranja osigurava Svjetska židovska organizacija, a novčana sredstva se prikupljaju i dobrovoljnim prilozima. Sve to nije dovoljno za bilo kakva ulaganja u projekte. Na zajedničke molitve odlaze u sinagogu u Sarajevu, ali i to sve rjeđe, jer je riječ uglavnom o starijoj populaciji.

Vremenom, od zajednice koja je do 1992. godine i početka rata u BiH brojala oko 300 pripadnika u najvećem gradu južnog dijela Bosne i Hercegovine, došli su do njih četrdesetak.

Spomenik stradalim Židovima u Mostaru

Nepostojanje Gradskog vijeća Mostara, uslijed političkih prepucavanja i neslaganja dvije vodeće stranke u Mostaru HDZ-a i SDA, što traje već 15 godina, odrazilo se i na mostarske Židove, prenosi DW.

Zoran Botić predsjednik Židovske zajednice Mostara kaže da je politika najodgovornija za potpuni zastoj Mostara, u svim segmentima. „Stari umiru, mladi odlaze. Jer, život u BiH, a čini mi se u Mostaru posebno, je jako težak. Politika koja je ovdje aktualna sve otežava. Političari su ljudi koji većinom gledaju samo svoje interese i interese uskog kruga ljudi oko njih. Mi dijelimo sudbinu svih stanovnika Mostara. A problemi u ovom gradu su brojni. Nemamo ni kontinuirano financiranje. A kada nemate novca, onda se to manifestira u svim drugim segmentima. Nama kao izrazitoj manjini trenutne vlasti ne pokazuju ni volju ni želju da nam pomognu", kaže Botić.

Ono što je posljednje konkretno urađeno za židovsku zajednicu Mostara dogodilo se 2000. godine, kada je na Židovskom groblju u Mostaru svečano otkriveno spomen obilježje u znak počasti za 137 stradalih članova židovskih obitelji iz Mostara. Izgradnja spomenika započela je 1997. godine na inicijativu Safeta Oručevića, tadašnjega gradonačelnika Mostara. Na otvaranju spomen obilježja sa sedam lučnih ploča s ispisanim imenima stradalnika, bili su prisutni veleposlanici Njemačke, Mađarske, Turske i Hrvatske, uz predstavnike OHR-a, te političkog i društvenog života Bosne i Hercegovine i Mostara. Prvi put u znanoj povijesti Mostara na ovom mjestu su se zajedno našli vjerski dužnosnici Židovske zajednice, Islamske zajednice, Srpske pravoslavne i Katoličke crkve.

Ulice nacistima – problemi svima

„Zamislite kako se osjećaju svi normalni ljudi Mostara, a rekla bih Židovi posebno, kada prolaze ulicama Mostara koja nose imena onih koji su služili nacističkom režimu. Pa, to je suludo. U 21. vijeku, kada se cijeli civilizirani svijet odriče nacizma i fašizma, u Mostaru se otvoreno veličaju oni koje je osobno Hitler odlikovao, poput Ante Vokića, ministra u vladi NHD i ustaškog krilnika. Ili Mladena Lorkovića, također Pavelićevog ministra. Pa, Mile Budaka, glavnog ustaškog ideologa. Tu je i ulica Jure Francetića, zapovjednika ustaške Crne legije. On se zalagao za totalno istrebljenje Židova, a sa svojom Crnom ustaškom legijom izvršio je brojne zločine nad židovskim stanovništvom. I HDZ-ova vlast dala im je ulice u Mostaru", navodi Alema Memić, profesorica povijesti.

Jedna od spornih ulica u Mostaru

„Željeli bismo biti ruka koja povezuje. Židovi su patili kroz vrijeme. Mostar i njegovi stanovnici su užasno patili tijekom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. Osjećamo da bismo Kulturnim centrom, koji bi se simbolično nalazio na nekadašnjoj ratnoj liniji razdvajanja i podjele Mostara, doprinijeli povezivanju raskomadanog tkiva ovoga grada. Jer, to bi bio centar namijenjen svima, bez obzira koje nacije, vjere ili imena bili", završava svoje kazivanje predsjednik Židovske zajednice Mostara Zoran Botić.

Inače, do 1930-ih godina u Bosni i Hercegovini je živjelo oko 14.000 Židova. Najviše u glavnom bosanskohercegovačkom gradu – Sarajevu, oko 12.000. i još 2.000 u drugim mjestima širom BiH. Nakon raspada Jugoslavije 1990-ih, skoro polovica bosansko-hercegovačkih Židova, a bilo ih je tada 2.000, pobjegla je u Izrael zbog straha od rata. Danas u Bosni i Hercegovini živi nešto manje od 1.000 Židova.