Tko sve ide u dipomate

Pripravnici, diplomatski početnici, miljenici lidera, peradari, upravnici kamenoloma, (bivši) desničari, jezički analfabeti... sve su ovo zanimanja, atributi i personalizacije ljudi koji BiH predstavljaju u diplomatsko-konzularnim predstavništvima (DKP) u svijetu.

U najkraćem, unatrag godinama stanje u bh. diplomaciji sve je gore, sve je manje karijernih diplomata, a sve više kadrova koji po ideološkoj, političkoj, stranačko-obiteljskoj liniji preuzimaju ugledne destinacije, nastavljajući srozavati ugled naše države u međunarodnim okvirima.

Koliko je, zapravo, situacija izmakla kontroli, bilo kakvom mogućem diplomatskom korektivu, potvrđuju i serije imenovanja posljednjih mjeseci, koje su uzrokovale rušenje svakog mogućeg kriterija i sustava vrednovanja u vanjskoj politici.

Sugovornik Nezavisnih novina iz Predsjedništva BiH, inače dugogodišnji diplomat, pod razumljivim uvjetom anonimnosti pojašnjava da najveći broj današnjih "diplomata" dolazi van "kuće" koja se bavi vanjskom politikom i uzaludno školuje kadrove.

"BiH je jedna od rijetkih država koje šalju neuke ljude u svijet diplomacije, a kakvi su rezultati takvog rada svi znamo. Ozbiljne zemlje školuju diplomate i kada dostignu visoka znanja imenuju ih za prve ljude DKP-ova. Kod nas ide sve i svašta, po kriterijima poslušnosti, a zna se dogoditi da se za veleposlanika imenuju ljudi sa vrlo niskom diplomatskom razinom, na primjer, II ili III tajnik s nepunih 30 godina završe kao veleposlanici, što izaziva smijeh i čuđenje ozbiljnih diplomata", kaže sugovornik Nezavisnih novina.

Posebno upečatljiv trend u bh. vanjskoj politici je instaliranje nekarijernih diplomata, političkih i stranačkih ljudi, kojima imenovanje na neku destinaciju dođe kao neka vrsta nagrade za odanost. Tako smo nedavno imali primjer imenovanja Anđelka Grahovca (SDS), kojem je Švicarska prihvatila agreman usprkos spornoj ratnoj prošlosti. Nešto ranije "prošlo" je i imenovanje Zorana Miličevića u Ujedinjene Arapske Emirate (SDS, bio upravnik kamenoloma, bez dana u diplomaciji), kao što su prošla i imenovanja Vesne Čuzić (HDZ) u Švedsku, inače dugogodišnje predsjednice Udruge "Međunarodno kumstvo djetetu" iz Širokog Brijega, ili pak gotovo anonimnog Emira Hadžikadunića u Maleziju.

No, nisu oni jedini ni usamljeni primjeri. BiH je čak prekršila i sve norme pristojnosti šaljući na pojedine destinacije ljude koji, vjerovali ili ne, ne znaju niti jedan strani jezik (Tarik Sadović - Katar, Radomir Bogdanović - Bugarska, ili Mustafa Mujezinović - Rusija i ranije London).

Kako to izgleda u njihovoj korespondenciji sa domaćinima ili drugim diplomatima možemo samo nagađati.

"Što se tiče nekarijernih diplomata, to je isto kao kad bi na letačkoj akademiji školovao pilote, pa onda poslao vozača GRAS-a da upravlja avionom na redovnoj liniji za Beč", slikovito opisuje sugovornik Nezavisnih novina.

Jedan od "starih" uglednih kadrova u diplomaciji Zlatko Dizdarević kaže da je situacija u diplomaciji ogledalo stanja u BiH.

"Mi smo država koja nema unutarnju politiku, pa tako nemamo ni vanjsku. A pošto nemamo vanjsku politiku, mi smo diplomaciju sveli na puki formalizam, pri čemu se mogu rušiti svi mogući kriteriji", kaže Dizdarević. Zaključuje da je u BiH legalizirana činjenica da svatko može biti diplomat.

"U tom kontekstu možete mrtvi-hladni prihvatiti da danas na mjestu veleposlanika imate ljude koji se ni u prolazu nisu sreli s tim poslom", ističe Dizdarević.