Tko su žene žrtve nasilja u BiH i što sve trpe?

Udana je, ima djecu, nasilje dugo trpi zbog sramote, živi sa manje od 1000 KM mjesečno i ne vjeruje u institucije. Tako izgleda statistički foto-robot žene žrtve nasilja u Bosni i Hercegovini. Istraživanje sprovedeno u pet gradova donijelo je jasne brojke, iza kojih se nalaze žene koje su u posljednje tri godine prijavile nasilnike.

Žene koje trpe nasilje najčešće su udane (43,5%), a značajan je i postotak onih koje žive s partnerom u izvanbračnoj zajednici (13,9%), kao i onih koje su razvedene (18,5%). Čak više od tri četvrtine njih (77,8%) imaju djecu, a skoro dvije trećine njih su religiozne (62,9%).

Žene najčešće nisu izložene samo jednoj vrsti nasilja, a dominiraju fizičko i verbalno nasilje, ali i ograničavanje kretanja. Kako izgleda njihova svakodnevica možda najbolje pokazuju odgovori na pitanje kojim su sve vrstama nasilja bile izložene, prenosi BHRT.

Najčešće su: galama i vika (76,9%), šamaranje (68,5%), guranje (64,8%), prijetnje (63,0%), uvredljive i ponižavajuće poruke (58,3%), ucjene (56,5%), nanošenje tjelesnih ozljeda (50,9%), premlaćivanje (50,9%), razbijanje stvari (50,0%), bacanje predmeta (49,1%), ograničavanje slobode kretanja (47,2%) i kontroliranje telefonskih razgovora (42,6%).

Dok shvate da nasilje neće prestati i odluče se da nasilnika prijave, većina žena trpjela je više godina (43,5%), a tek 12% njih nasilje je prijavilo odmah. One koje su šutile, u velikom porstotku vjerovale su da se nasilje neće ponoviti (40,7%). Tek svaka peta nasilje je prvo prijavila policiji, a svaka deseta prvo je razgovarala s svojom rodbinom. Najčešći razlog za neprijavljivanje (35,2%) bio je osjećaj stida.

Žene gotovo svih dobi mogu postati žrtve nasilnika, jer po trećina njih ima do 29 godina (28%), između 30 i 44 godine (39%), a sličan je i postotak onih starijih od 45 godina (28%). Svaka treća (35,2%) završila je četvorogodišnju srednju školu, a slijede žene sa završenom osnovnom školom (27,8%) i one koje imaju završenu srednju školu trećeg stupnja (21,3%). Tek svaka deseta žena (12%) ima više ili visoko obrazovanje.

Kakav je njihov životni standard?

Svaka druga žena žrtva nasilja (45,4%) je nezaposlena, dok 12,0% radi privremene i povremene poslove. Točno polovica njih mjesečno zaradi između 500KM i 1000KM, trećina živi s manje od 500KM svakog mjeseca, dok je zarada veća od 1000KM dostižna za tek 12% žena. Među onima koje imaju posao, 4,6% nije prijavljeno i radi u privatnim firmama „na crno”.

Kada prijave nasilje, žene se sreću sa različitim institucijama, a najviše su zadovoljne radom nevladinih organizacija (73,1%), dok natpolovična većina njih ističe i zadovoljstvo radom policije i medicinskih ustanova (55,5%). Manje su zadovoljne radom centara za socijalni rad (47,2%), sudova (34,3%) i institucije Ombudsmana BiH (10,2%).

Policiji najviše zamjeraju to što ne dolaze odmah po prijavi nasilja, žrtvama ne pružaju adekvatne informacije, djeluju nezainteresirano i na prate procedure predviđene za ovakve slučajeve. Sudovima se zamjera poslovična sporost, a žene koje su iskusile nasilje smatraju da se centri za socijalni rad često i sami boje nasilnika i često pokušavaju da žrtvu vrate njenom nasilniku.

Svi ovi podatci prikupljeni su kroz istraživanje sprovedeno od studenog 2017. do asiječnja 2018. godine, na uzorku od 108 žena žrtava nasilja koje su zatražile pomoć u nekoj od sigurnih kuća u Banjaluci, Modriči, Sarajevu, Mostaru, Bijeljini u posljednje tri godine.