Sve više seksualno zlostavljane djece u BiH: Traume ostaju godinama

"Seksualno zlostavljanje djece u Bosni i Hercegovini predstavlja sveprisutan i ozbiljan problem, a posljedice za žrtve mogu biti dugotrajne i izrazito traumatične", upozorila je u razgovoru za Fenu psihologinja i programska radnica u Udruzi "Nova generacija" Ana Risović, naglasivši da je ključno da društvo reagira na svaku sumnju i stvori sigurno okruženje u kojem će djeca biti zaštićena i saslušana.

Risović pojašnjava da se seksualnim zlostavljanjem smatra svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne prirode, koje ima za cilj ili posljedicu narušavanje dostojanstva osobe kroz zastrašivanje, ponižavanje ili nanošenje povrede.

Oblici seksualnog nasilja

"Seksualnim zlostavljanjem smatraju se neprimjerene poruke, fotografije, videozapisi, komentari, pogledi i gestikulacije seksualnog sadržaja, kao i bilo kakav oblik neželjenog dodira ili približavanja", kazala je.

Posebno je upozorila na sve češće oblike online seksualnog nasilja, uključujući ucjenjivanje širenjem eksplicitnih fotografija djeteta ako ono ne ispuni zahtjeve počinitelja, što je poznato kao "sextortion".

"Osim toga, svjedočimo sve češćem obliku seksualnog nasilja u kojem odrasla osoba, koja se obično predstavlja kao vršnjak, stječe povjerenje djeteta putem interneta s ciljem da ga seksualno zlostavlja ili iskorištava, što je poznato kao 'grooming'", pojašnjava psihologinja.

Statistički podaci potvrđuju učestalost seksualnog nasilja nad djecom u BiH. Regionalna studija "Balkan Epidemiological Study on Child Abuse and Neglect (BECAN)" iz 2018. pokazala je da je 18,6 posto djece u BiH prijavilo iskustvo seksualnog nasilja tijekom života.

Prema UNICEF-ovoj "Analizi situacije djece u Bosni i Hercegovini" iz ožujka 2020., BiH bilježi jednu od najviših stopa izloženosti djece seksualnom i kontaktnom seksualnom nasilju u regiji – oko 19 posto djece u dobi od 11 do 16 godina izjavilo je da je doživjelo seksualni kontakt tijekom života, dok je njih 10 posto prijavilo seksualno nasilje.

Istraživanje OSCE-a iz 2019. pokazalo je da je gotovo jedna od tri žene u BiH izjavila da je doživjela barem jedan oblik seksualnog uznemiravanja od navršene 15. godine života.

Podaci Savjetodavne linije za djecu i mlade "Plavi telefon" pokazuju da se 9 posto svih prijavljenih sumnji na nasilje odnosilo na seksualno i online seksualno zlostavljanje.

"Ovi podaci ukazuju na to da je seksualno zlostavljanje sveprisutno i da su brojke zabrinjavajuće, posebno uzme li se u obzir da mnoge žrtve nikada ne progovore o svom iskustvu zbog nedovoljne informiranosti, straha ili nedostatka podrške", kazala je Risović.

Posljedice na mentalno zdravlje

Psihologinja je detaljno objasnila psihološke posljedice seksualnog zlostavljanja kod djece.

"Seksualno zlostavljanje u djetinjstvu ostavlja duboke i dugotrajne posljedice, koje se mogu manifestirati na različite načine, ovisno o dobi djeteta, prirodi i trajanju nasilja te reakciji okoline. Jedna od najčešćih posljedica je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), koji se može očitovati kroz noćne more, flashbackove, pojačanu razdražljivost i osjećaj stalne opasnosti. Djeca često ne mogu verbalno izraziti što su doživjela, pa se trauma može iskazivati kroz igru, crteže ili promjene u ponašanju", objašnjava Risović.

Dodaje da djeca koja dožive seksualno nasilje često razvijaju anksiozne i panične poremećaje.

"Djeca postaju uplašena, nesigurna i nepovjerljiva prema odraslima, što može dovesti do socijalne anksioznosti, napada panike i regresivnih ponašanja, poput ponovnog mokrenja u krevet ili straha od samoće", ističe.

S vremenom se kod neke djece razvija depresija praćena osjećajem tuge, krivnje i srama, pri čemu dijete nerijetko vjeruje da je samo odgovorno za nasilje.

"Ti osjećaji mogu prerasti u osjećaj bezvrijednosti, a kod adolescenata u suicidalne misli i samoozljeđivanje. Seksualno zlostavljanje može ozbiljno narušiti sposobnost djeteta da razvija zdrave emocionalne odnose", upozorava Risović.

Navodi da su sniženo samopoštovanje i osjećaj srama česti, osobito kada okolina reagira osuđujuće ili sumnjičavo, čime se trauma dodatno produbljuje.

Nadalje, kod mnoge djece javljaju se problemi u ponašanju – od agresivnosti i promjena raspoloženja do bježanja od kuće, školskih poteškoća ili rizičnih ponašanja poput zlouporabe supstanci ili prerane seksualne aktivnosti.

Bol se kod djece često izražava i kroz tjelesne simptome, poput glavobolja, bolova u trbuhu, nesanice ili drugih tegoba bez medicinskog uzroka (somatizacija).

Kada je riječ o oporavku, Risović naglašava da on ponajviše ovisi o reakciji okoline.

"Djeca koja dobiju pravovremenu zaštitu, podršku i razumijevanje imaju znatno veće šanse za oporavak. Suprotno tome, negiranje, umanjivanje ili okrivljavanje djeteta ostavlja duboke psihičke rane", kazala je.

Kako prepoznati zlostavljanje

Objašnjava i kako prepoznati da dijete prolazi kroz traumu, čak i ako o tome ne govori.

"Nagla promjena ponašanja, povlačenje, agresivnost, nesanica, noćne more, pad školskog uspjeha, regresivna ponašanja ili pretjerani oprez u prisutnosti određenih osoba mogu biti znakovi da dijete doživljava traumu",navodi Risović.

Važno je, kaže, da odrasli ne vrše pritisak na dijete, već da mu pruže osjećaj sigurnosti i razumijevanja.

Risović navodi da se zlostavljanje često ne prijavljuje zbog straha, osobito kada je počinitelj član obitelji, osoba od povjerenja ili autoritet.

"Djeca mogu biti izložena prijetnjama i manipulacijama. Neka vjeruju da su kriva za ono što se dogodilo. U zajednicama u kojima se o seksualnosti ne govori otvoreno, prijavljivanje se često smatra sramotom za cijelu obitelj", pojašnjava.

Psihologinja naglašava važnost edukacije društva o seksualnom nasilju, jer ona omogućuje prepoznavanje znakova i pravovremenu reakciju.

"Svaka sumnja mora se shvatiti ozbiljno. Ignoriranje ili okrivljavanje produbljuje traumu. Edukacija jača i djecu, jer im omogućuje da razumiju što je seksualno nasilje i da se ranije obrate po pomoć", istaknula je.

U poruci roditeljima i društvu, Risović naglašava da seksualno nasilje nije nešto što se događa “negdje daleko”, nego mnogo bliže nego što mislimo.

"Nijedno dijete ne zaslužuje nasilje. Svako dijete ima pravo na sigurno, dostojanstveno odrastanje u okruženju u kojem je saslušano i zaštićeno", poručuje.

Navodi i resurse podrške, poput besplatne i anonimne Savjetodavne linije za djecu i mlade "Plavi telefon" (080 05 03 05) te chat podrške na njihovoj web-stranici.

Na kraju razgovora Risović zaključuje da briga o djeci nije samo odgovornost roditelja, nego svih nas – jer tek kada se svako dijete osjeća viđeno, zaštićeno i voljeno, društvo ispunjava svoju najvažniju zadaću.