Sve više prijava korupcije-sve manje suđenja

Dok raste broj prijavljenih slučajeva korupcije, sve je manje suđenja, a istrage protiv političara traju godinama. Sudovi u BiH oslobode trećinu optuženih za korupciju i osuđuju, uglavnom, "sitne ribe".

Zatvorsku kaznu izriču tek svakom petom osuđeniku, dok njih 80 posto prođe sa uvjetnim ili novčanim kaznama.

Zatvorsku kaznu za korupciju u Bosni i Hercegovini (BiH) dobije tek svaki peti osuđenik, iako je ona propisana zakonom za većinu koruptivnih djela.

U proteklih pet godina optuženi su oslobođeni u trećini od 1.458 suđenja za korupciju. Sudovi su izrekli samo 211 zatvorskih kazni. U ostalim slučajevima osuđeni su dobili uvjetne i novčane kazne, pokazuju podaci Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH (VSTV), nadležnog da imenuje i razrješava tužitelje i sudce, te unaprjeđuje rad pravosuđa.

Optužnice protiv vodećih političara padaju na sudovima, a samo mali broj njihovih kolega na nižim pozicijama vlasti dobije kaznu zatvora. Međutim, veliki broj njih bude pomilovan i prije početka izdržavanja kazne ili nakon nekoliko mjeseci provedenih iza rešetaka.

"Ovakva kaznena politika je, čak, motivacija za nova krivična djela", kaže Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH.

Pred ovim sudom je u proteklih pet godina pod optužbom za korupciju procesuirano 25 osoba, ali su zatvorske kazne izrečene samo trojici. Protiv njih pet suđenje je u toku, ostali su oslobođeni ili su dobili uvjetne ili novčane kazne.
Kreso kaže kako predsjednici sudova ne mogu narediti sudijama da donose strožije presude, mogu djelovati samo savjetodavno.

U istom razdoblju sudovi u Federaciji BiH (FBiH) su zatvorom kaznili 13 posto osuđenih za korupciju, a sudovi u Republici Srpskoj (RS) 30 posto. Najstrožije su korupciju kažnjavali sudovi u Brčko distriktu, dosudivši zatvor u 71 posto slučajeva.

Damjan Kaurinović, predsjednik Apelacijskog suda Brčko distrikta, kaže da su blage presude jasan pokazatelj da pravosuđe u BiH procesuira samo sitne slučajeve korupcije.

Osim toga, sudovi u BiH izriču sve manje presuda za korupciju, iako broj prijavljenih slučajeva raste. Tako su tužitelji krajem prošle godine radili na 3.615 prijava, što je skoro 900 prijava više nego 2004. godine. Istovremeno, sudovi su procesuirali 238 predmeta, odnosno 136 predmeta manje nego pet godina ranije.

Duge istrage protiv Dodika, Lagumdžije i Hadžića

Korupcija u BiH poprima zabrinjavajuće razmjere, stoji u pismu iz novembra 2010. godine kojim je Milorad Novković, predsjednik VSTV-a, pozvao sve suce i tužitelje u BiH na oštriju borbu protiv korupcije. Upozorio ih je kako će biti tražena njihova odgovornost, ako u razdoblju od dvije do četiri godine ne pokažu konkretne rezultate.

"Sporo se otkrivaju ta krivična djela i vjerojatno ima i osoba koje su zaštićene", rekao je Novković novinaru Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva.
Analizirajući trajanje istraga protiv poznatih i utjecajnih političara, njima bliskih službenika i direktora javnih poduzeća, novinari CIN-a su utvrdili da one uglavnom traju mnogo duže od, zakonom predviđenih, šest mjeseci.

Tužiteljstvo BiH je još u ožujku 2008. godine zatražilo dokumentaciju o građevinskim i drugim poslovima koje su Vlada i druge institucije RS-a sklapale sa firmama Integral grupe, u vlasništvu Slobodana i Slavice Stanković.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je u veljači 2009. godine dostavila Tužiteljstvu BiH izvještaj u kojem su za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju osumnjičeni tadašnji premijer RS-a Milorad Dodik, šest ministara Vlade RS-a i šest visokih funkcionera i rukovodilaca javnih institucija, te Stanković i njegova supruga.

SIPA je, između ostalog, navela da je zakon prekršen pri izgradnji zgrada Vlade i Radio-televizije RS-a u Banjoj Luci, te dionice autoputa Gradiška - Banja Luka, pri čemu je budžet RS-a oštećen za oko 115 miliona KM.

Dio slučaja Dodik je početkom juna prebačen na Specijalno tužiteljstvo RS.
Nekoliko dana kasnije Tužiteljstvo BiH je nakon skoro dvije godine odustalo od istrage protiv Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića, predsjednika i potpredsjednika Socijaldemokratske partije BiH te Seada Hasibovića, direktora Građevinskog poduzeća Butmir iz Sarajeva.

Njih je u ljeto 2009. godine prijavio Nihad Imamović, tadašnji direktor ASA Holdinga, navodeći da su od njega tražili 2,2 miliona KM kako bi iskoristili utjecaj u vlasti i omogućili ASA Holdingu da nastavi graditi započeti poslovni objekt u Sarajevu.
Slučaj je proslijeđen Županijskom tužiteljstvu u Sarajevu.

CIN je nedavno pisao o slučaju Dragana Čovića koji je sa državnog nivoa prebačen na ovo tužiteljstvo prije dvije godine.

Suđenje Čoviću s prekidima traje od listopada 2005. godine. On je krajem 2006. godine nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, jer je u vrijeme dok je bio ministar financija FBiH omogućio firmi Lijanović iz Širokog Brijega da izbjegne plaćanje blizu 1,9 miliona KM posebne takse na uvoz mesa. Međutim, Apelacijsko vijeće suda BiH se sredinom 2008. godine proglasilo nenadležnim.

Suđenje nikad nije obnovljeno jer su, kako je otkrio CIN, ove dvije pravosudne institucije izgubile dio dokaznog materijala prilikom transportiranja dokumentacije.
Županijsko tužiteljstvo u Sarajevu duže od pet godina istražuje poslovanje Ibrahima Jusufranića, bivšeg direktora sarajevskog komunalnog poduzeća Gradski saobraćaj (GRAS), te još devet osoba.

U izvještaju Finansijske policije FBiH iz novembra 2006. godine stoji da je Uprava GRAS-a bez suglasnosti Vlade kantona nabavila četiri autopraonice za vozila gradskog prijevoza, pri čemu je favorizirala jednog dobavljača i sa njim sklopila štetan ugovor. Ova investicija je GRAS koštala 2,7 miliona KM, a sklapani su i drugi štetni ugovori, ukupne vrijednosti veće od 3,2 miliona KM.

Nives Kanevčev, glavna tužiteljica Kantona Sarajevo, objašnjava da su tužitelji preopterećeni poslom te da svaki od devet tužitelja Odjela za privredni kriminal ovog tužiteljstva radi na oko 100 predmeta.

Suđenja funkcionerima

Statistika pokazuje kako tužitelji u BiH sve češće odustaju od istrage. Prošle godine su donijeli 58,6 posto više naredbi o neprovođenju istrage nego 2006. godine.

Novković kaže da istraga jeste problem, ali dodaje kako oni predmeti koji prevaziđu fazu istrage i dođu do suda kako-tako budu procesuirani.

U prosincu 2007. godine pred Sudom BiH je počelo suđenje protiv 11 optuženih za zlouporabu položaja, među kojima su i bivši premijeri Hercegovačko-neretvanske županije(HNŽ) Josip Merdžo i Miroslav Ćorić, bivši ministri unutarnjih poslova Goran Bilić, Dragan Mandić i Tomislav Martinović, bivši zamjenik ministra Sead Šehić te bivši komesar policije Srećko Glibić. Optužnica ih tereti kako su oštetili budžet HNŽ za blizu 7,8 miliona KM.

Vladini i policijski dužnosnici su, uz ostalo, optuženi kako su osiguranje institucija HNŽ povjerili privatnoj zaštitarskoj firmi Redarstvenik iz Mostara, iako prema Zakonu o unutarnjim poslovima HNŽ jedino policija može osiguravati institucije. Dužnosniku je za četiri godine iz budžeta isplaćeno više od 1,3 miliona KM. Također su optuženi za nezakonito poklanjanje vozila MUP-a Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), nogometnim klubovima, ali i privatnim osobama.

U protekle tri i pol godine održano je više od 80 ročišta, a datum izricanja prvostupanjske presude još nije određen.

Kazna za korupciju - pomilovanje

Pred Sudom BiH je, od njegovog osnivanja 2003. godine, suđeno 22 političara i državnim službenicima, optuženim za korupciju. Njih 14 je pravomoćno ili nepravomoćno oslobođeno, Ante Jelavić je u bijekstvu, dok petero još čeka prvostupanjsku presudu.

Dvojica osuđenih su Momčilo Mandić i Miroslav Rupčić, nekadašnji dužnosnici Srpske demokratske stranke (SDS) i HDZ-a.

Mandić je u ožujku 2007. godine pravomoćno osuđen na pet godina zatvora i nadoknadu štete od oko 4,7 miliona KM. On je dao niz neosiguranih kredita firmi u vlasništvu SDS-a i firmama svoje porodice, u periodu između 1998. i 2003. godine, kada je bio direktor a potom i predsjednik Upravnog odbora tadašnje Privredne banke Srpsko Sarajevo.

Štetu još nije nadoknadio, a pred Osnovnim sudom u Sokocu se trenutno vodi postupak naplate duga, stoji u dopisu Miloša Stajića, likvidacijskog upravnika ove banke.

Rupčić je u listopad 2004. godine osuđen na pet i pol godina zatvora, jer je kao zamjenik ministra obrane FBiH zloupotrijebio novac HVO-a za uspostavu Hercegovačke banke i bogaćenje dioničara i povezanih poduzeća. Odslužio je dvije godine i sedam mjeseci, a pušten je u srpnju 2007. godine, nakon što ga je pomilovao Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH.

CIN je ranije objavio kako je Rupčić jedan od 25 dužnosnika i javnih službenika, osuđenih za korupciju na različitim sudovima, koji su u posljednjih pet godina pomilovani aktima Predsjedništva BiH i predsjednika FBiH i RS-a.

Zaposleni u pravosudnim institucijama sa kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu kako ih takva praksa frustrira, jer obezvređuje njihov rad.

Kanevčev kaže kako je teško dokazati korupciju i da bi zato takve slučajeve "trebalo oštrije kažnjavati, a očito se ide na ublažavanje kazni."

Amor Bukić, glavni republički tužitelj RS-a, kaže da je frustrirajuće kako su visoko sudovi podigli letvicu za dokazivanje korupcije. Dodaje da je teško razumjeti presudu u kojoj je, na primjer, sud utvrdio kako je direktor oštetio javno poduzeće za nekoliko desetina tisuća KM time što je izabrao skuplju ponudu na tenderu, ali da ga je ipak oslobodio, jer tužitelj nije dokazao njegovu namjeru.

Čak i kada su tužitelji imali hrabrosti optužiti značajne ličnosti, u takvim predmetima su redovno doživljavali poraz, jer sudovima gotovo ništa nije dokaz.
"Haj'mo biti realni, u ovoj zemlji teško se može netko,t ko je imalo značajniji, osuditi", kaže Bukić.