Suđenje Ratku Mladiću: Bosanski Srbi preko SDS-a aktivno radili na razbijanju BiH

Unakrsno ispitujući eksperta Obrane za povijest Roberta Doniu, Obrana Ratka Mladića tvrdila je da je referendum o neovisnosti BiH, u veljači 1992. godine, bio “nezakonit i protuustavan”, zato što je održan usprkos protivljenju jednog konstitutivnog naroda, Srba, i uz kršenje ustavne zabrane preglasavana na nacionalnoj osnovi.

Američki povjesničar Donia je to odbacio, posvjedočivši da je referendum po principu "jedan čovjek – jedan glas”, kao uvjet za priznavanje neovisnosti BiH, propisala Badinterova komisija u ime tadašnje Europske zajednice (EZ), uzimajući u obzir protivljenje Srba izraženo na nacionalnom plebisciti u studenom, 1991. godine.

Mladićev branitelj Branko Lukić uzvratio je da je upravo to pokazalo "dvostruke standarde” Europske zajednice, koja je "unaprijed znala” ishod takvog referenduma, odnosno da će bosanski Srbi ponovo biti preglasani.

Ekspert Optužbe odgovorio je da je EZ pokušavala 'uvesti red' u procese osamostaljivanja republika u bivšoj Jugoslaviji, na principu većinskog glasanja.

Mladić, ratni zapovjednik Vojske Republike Srpske, optužen je za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih općina, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperiranjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Obrana Mladića tvrdila je da bosanski Srbi nisu mogli biti "separatisti”, kako je ih je nazvao Donia, zato što su željeli ostati u tadašnjoj Jugoslaviji.

Donia je, međutim, ostao pri iskazu da su bosanski Srbi, preko Srpske demokratske stranke (SDS), aktivno radili na razbijanju BiH.

Lukić je pitao zatim kako netko tko želi ostati u državi može biti separatist, Donia je odgovorio da su uoči rata Muslimani i Hrvati imali težnju ka nezavisnosti BiH, a Srbi namjeru da se od takve BiH odcijepe.

Kao "primarni cilj” srpske strane, svjedok je naveo "ostanak u Jugoslaviji, zajedno sa Muslimanima i Hrvatima” u okviru BiH.

Odvajanje od nezavisne BiH, po njegovim riječima, bilo je sekundarni cilj, kada je opstanak Jugoslavije postao nemoguć.

Težnja ka nezavisnosti Muslimana i Hrvata "pojačavala” je "separatističke” namjere bosanskih Srba, potvrdio je svjedok na sugestiju Obrane.

Kada je u pitanju položaj Srba u Sarajevu, Donia je odbacio tvrdnju Lukića da im nije bilo dozvoljeno da napuste grad i da su "morali da kopaju rovove, da su bili korišteni kao živi štit, te pljačkani i nasumično ubijani”.

Donia je pojasnio da su Srbi koji su željeli da odu iz grada to mogli učiniti, doduše uz "značajne prepreke”.

„Od 150.000 prije rata, na kraju sukoba u Sarajevu je ostalo 20.000 do 60.000 Srba“ precizirao je Donia.

Mladićeva Obrana tvrdila je i da su muslimanske snage, bez razloga i protivno dogovoru, napale kolonu JNA koja se povlačila iz kasarne u Tuzli i "ubile i spalile djecu”, odnosno "regrute od 18-19 godina”.

Negirajući to, Donia je sugerirao da ni na beogradskom suđenju tuzlanskom dužnosniku Iliji Jurišiću nije utvrđeno ko je izazvao incident.

Potvrdio je, međutim, da je tada ubijeno između 34 i 47 vojnika, po različitim izvorima, i da nije čuo za žrtve na muslimanskoj strani.

Unakrsno ispitivanje Donie, Mladićev branilac okončat će u utorak, 27. kolovoza.

Obrana je ponovo zatražila od sudaca da broj radnih dana, zbog Mladićeve bolesti, sa pet tjedno, bude smanjen na četiri.

Sudsko vijeće će naknadno donijeti odluku o tom prijedlogu.

Prošlog petka, suđenje je bilo prekinuto zato što je Mladiću, po riječima branitelja Lukića, "utrnula” desna strana tijela uslijed niskog krvnog pritiska.

Ranije su sudci odbili zahtjev Obrane za skraćivanje radnog tjedna, javio je BIRN-Justice Report.