Suđenje Lijanovićima: Kako se vrtjela roba?

Svjedoci Tužiteljstva BiH na suđenju za organizirani kriminal, pranje novca i porezne utaje govorili su o ''manjku'' robe na koji su naišli tijekom kontrole dokumentacije vezane za firmu Farmko, koja je vršena u različitom razdoblju.

Svjedokinja Suada Kovačević, uposlenica Uprave za neizravno oporezivanje BiH, ispričala je kako je radila na potpunoj kontroli PDV-a za firmu Farmko za drugu polovinu 2010. godine, te da je tada obavljen i razgovor s odgovornim osobama u poduzeću – Miloradom Bahiljom i Jozom Sliškovićem.

''Najbitnije za kontrolu je da pregledamo dokumentaciju, zbog čega smo se uputili u firmu Kora-fin, koja je vodila knjige za Farmko, a čije su prostorije bile u zgradi na kojoj je pisalo Lijanovići. Knjigovođa je bila Mirjana Šakota, a dobili smo sve što smo tražili od dokumentacije'', rekla je svjedokinja, te dodala kako joj je bilo poznato da je u istoj ulici u Širokom Brijegu bio proizvodni pogon Farmka.

Porezni obveznik, odnosno firma Farmko, kako je pojasnila svjedokinja, tvrdio je da je dio robe vraćen, ali da tijekom kontrole to nije dokazano, zbog čega je tretirana kao manjak, prenosi BIRN.

''Uvidom u dokumente povrata robe za proizvodnju, utvrđeno je da su gotovi proizvodi ponovo vraćeni u proizvodni pogon. Trebali su nam razlozi zbog čega se to dogodilo, ali smo dobili objašnjenje da uz dokumente povrata robe za proizvodnju, nema nikakvih priloga i da ne postoje zapisnici šta se sporno dogodilo i zbog čega je velika količina vraćena'', navela je svjedokinja, istaknuvši da je manjak izračunatog PDV-a veći od 480.000 konvertibilnih maraka.

Odgovorila je na upit tužitelja Ismeta Šuškića da se roba može vratiti u proizvodni pogon ako je greška odmah uočena, a ne kao u ovom slučaju da se to uradilo nakon tri ili četiri mjeseca, kako je rekla, ''bez ikakvog obrazloženja''.

Optuženi Bahilj je tijekom unakrsnog ispitivanja svjedokinje kazao da su neki od proizvoda trajni, poput pršuta, te da se roba proizvođaču može vratiti nakon tri ili četiri mjeseca ukoliko uoči grešku onaj tko je naruči.

''Povrat u proizvodnju je zakonski opravdan'', ustvrdio je Bahilj, te dodao da je svako jutro komisija raspravljala zbog čega je određeni proizvod vraćen.

Pored Bahilja i Sliškovića, optužnica tereti Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića-Lijanovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Šakotu, Mirka Galića i Miroslava Čolaka da su, kao organizirana grupa, izbjegli da plate porez u iznosu od oko 200.000 KM. Jerko, Slavo i Jozo Ivanković-Lijanović i Čolak optuženi su i za pranje novca, dok su Bahilj, Slišković, Mikulić, Kvesić, Šakota i Galić optuženi za neplaćanje poreza. Optužnica firme Lijanovići, MI-MO, Farmer i Farmko i Optimum tereti za neplaćanje poreza.

Svjedok Anto Jurina, također uposlenik UNO BiH, ispričao je da je pristupio kontroli firme Farmko za razdoblje od početka prosinca 2008. i prvi pet mjeseci 2009., te da je na osnovu dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju utvrdio da je ova firma s Lijanovićima imala ugovor o licenci, te o zakupu objekta klaonice i pogona s opremom.

Ispričao je kako je prilikom njegove kontrole utvrđen “manjak” u skladištu gdje su bila junad i goveda za klanje, te da je na osnovu njega obračunat PDV u iznosu nešto većem od 160.000 KM.

''Farmko je tada iskazao povrat od 1.4 milijuna KM PDV-a, ali je UNO utvrdila da je u pitanju 1.2 milijuna KM'', dodao je svjedok.