Sudbina mostarskih Roma: Ili ukrasti, ili prositi ili kontejner

''Idemo po kantama da zaradimo komad hljeba. Ne može se ništa naći u kontejnerima. Mi ne prosimo po ulicama, ali mora se živjeti od nečega. Ili kontejner ili ukrasti ili prositi'', riječi su mostarskih Roma.

Redakcija portala Bljesak.info posjetila je romsko naselje na Bišću polju, gdje živi 18 obitelji koji su početkom srpnja 2013. godine konačno prestali živjeti u drvenim barakama i postali ponosni vlasnici stanova. Iako je ovaj stambeni blok bio značajan doprinos poboljšanju uvjeta života mostarskih Roma, oni su i dalje daleko od normalnih.

''Dobili su stan, no moraju se plaćati voda i struja. Od čega. Nitko od njih nema posla, prehranjuju se 'berući' po kontejnerima. A kako će tek djecu spremiti u školu?'', zapitala je Mira Tulji, voditeljica projekata za školovanje romske djece.

Dvadeset i petero djece iz ovog naselja redovito pohađa školu, broj se stalno mijenja jer djeca nemaju osnovne životne uvjete, pa im odlazak u školu predstavlja dodatni trošak, za već ionako teške uvjete.

Druga djeca se rugaju

''Meni je dijete odustalo od škole, kaže on meni 'mama djeca me izazivaju', nemam da ga obučem. Da sam imala uvjete dijete bi mi sigurno nastavilo ići u školu. Sada ove godine troje djece mi treba ići u školu, kako? Od čega da ih spremim'', upitala je Đidalić Emira stanovnica ovog naselja, koja kao i svaka majka želi da se i njena djeca školuju, kao i sva ostala.

Inače, na području Hercegovačko - neretvanske županije (HNŽ) u osnovnim školama školuje se ukupno 98 Roma dok ih je tek 4 u srednjim školama, što čini samo 2 posto ukupne romske populacije na tom području, procjene su Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a, iznesene u rujnu 2013. godine.

Tada je u izjavi za medije glasnogovornica mostarskog OSSE-a Meri Musa, kazala da najviše zabrinjava to što nitko nema točnih podataka koliko se romske djece na području naše županije ne školuje. Također problem predstavljaju djeca koja krenu pa prekinu školovanje, njihov školski uspjeh općenito je značajno manji od uspjeha ostalih učenika, a, također, mali broj stipendija stoji na raspolaganju ovoj populaciji.

Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanske županije već godinu dana nastoji sustavno riješiti upis romske djece u škole. U tom cilju je na poticaj Misije OESS-a u BiH pri Ministarstvu osnovana i radna skupina koju čine predstavnici svih institucija koje mogu pridonijeti poboljšanju uključenosti romske djece u obrazovni sustav. Radna skupina nadzire i kvalitetu obrazovanja djece Roma, te bilježi postotak završavanje obveznog osnovnog obrazovanja.

Očekuje se da će radna skupina u skorije vrijeme izaći u javnost s točnim podatcima o broju romske djece uključene u redoviti nastavni proces, te precizno utvrditi njihove obrazovne potrebe.

Domicilni Romi ne prose

''Malo je domicilnih Roma koji prose. Mostar kao turistički centar, mjesto gdje je blizu granica, je mjesto gdje se Romi vrlo često okupljaju. To nije tranzicija u trajanju od mjesec nego i više od deset mjeseci. Ovo je problem koji ne može riješiti ni osoblje Dnevnog centra i Centar za socijalni rad, nego se šira zajednica i institucije trebaju uključiti u rješavanje ovog problema. Vrlo bitno je da se institucije nadležne za kazneno gonjenje i iskorištavanje maloljetne djece u svrhu radne ili bilo koje druge eksploatacije sankcioniraju prema zakonu'', rekla je Dubravka Andrić, ravnateljica Humanitarne organizacije "Altruist" Mostar.

Ova organizacija je na inicijativu Centra za socijalni rad i Norveške organizacije Save the Childrena koji financira projekt, otvorila Dnevni centar, čija je svrha da osigura sigurno mjesto za djecu gdje će se štiti njihova prava i interesi, te gdje će se raditi u najboljem interesu djeteta.

''Djeca svakodnevno dolaze u Dnevni centar. Broj djece koja ovdje boravi je u prosjeku oko 30-eto djece, iako ta brojka tijekom ljeta na dnevnoj bazi može biti veća. Djeci ovdje pružamo najmanje jedan obrok dnevno, mogu se okupati, ostaviti odjeću na pranje, dobiti novu čistu odjeću, a osim osnovnih fizioloških potreba djeci pružamo i razne edukativne, kreativne i zabavne radionice. Osim djece u aktivnosti su uključeni i njihovi roditelji, pozornost se pridaje i njihovoj edukaciji, kao npr. edukacije o odgojnim mjerama, pozitivnom roditeljstvu'', rekla je Antonija Čuljak, koordinatorica Dnevnog centra, socijalni radnik po struci.

Po njenim riječima djeca se ovdje opismenjavaju, pripremaju za školu, a određeni broj djece je zahvaljujući upravo radu ovog Centra dobio želju upisati školu. Za djecu koja pohađaju nastavu u Dnevnom centru se rade i instruktivni sati djece koja pohađaju školu.

Važno je raditi i s roditeljima kao i s djecom

Dnevni centar radi ujutro od 8 navečer do 19 sati, do kada djeca mogu i boraviti, no navečer se nema gdje s djecom, a trebao bi postojati neki vid prihvatne stanice, gdje bi djeca mogla prespavati, jer nitko ne vodi računa o tome kako skloniti radno eksploatiranu djecu s ulice.

Od početka rada Dnevnog centra godine 2011. godine u listopadu pa sve do danas broj korisnika koji su obuhvaćeni uslugama centra je 1540 djece. Broj posjeta djece na dnevnom nivou je 10 225, a broj pruženih usluga je 24 277.

''Vrlo je važno koliko god da se radi s djetetom da se radi i s roditeljem, jer i oni većinom nemaju osnovno obrazovanje, pa nemaju ni mogućnosti nekog zaposlenja, žive u uvjetima koji su minimum minimuma za život. Trebamo razmišljati i o ovim našim sugrađanima da se i za njih nešto učini, tako da makar naši domicilni Romi mogu živjeti kao normalni ljudi i oni su normalni ljudi. Njihova djeca su jako pametna i željna učenja, a oni jako brinu o njima'', rekla je Andrić.

Misija OESS-a ističe kako se može se utvrditi da se već duže vrijeme promovira dekada Roma (kojom trenutačno predsjeda BiH), te potreba da se prati upis i pohađanje nastave romske djece. Također, povećava se i broj roditelja koji traže pomoć od nadležnih institucija kako bi se stekli uvjeti da šalju djecu u školu.

Andrić iz Dnevnog centra je istaknula kako to nije centar koji 'samo' pomaže toj djeci. U centru su angažirana i dva socijalna radnika, psiholog, te četiri stipendista, a na praksu dolaze studenti. ''Ovo nije posao na koji se samo dođe obavi posao i ode, nego se preživljava sva sudbina s tom djecom'', kazala je Andrić.

Građani ne razumiju Rome

Sudbina ove djece, kao i njihovih roditelja je zaista vrlo teška. Osim što im je pohađanje osnovnog školovanja koje je po zakonu obvezno, gotovo pa nemoguće, rijetki su oni Romi koji su zdravstveno osigurani, a zbog uvjeta života, često obole.

''Molimo sve koji mogu da pomognu ovoj djeci. Da pomognu da djeca dobiju kompletnu opremu za školu ne samo bilježnice i olovke, nego i knjige. Još nešto što je strašno, druga djeca napadaju romsku djecu, vrijeđaju ih, 'ciganin, rom, smrdi'. To nije u redu od roditelja da njihova djeca ponižavaju našu djecu. Neka pomisle kako bi bilo da je obrnuto. Da netko maltretira njihovo dijete, to nije u redu, jer smo svi od krvi i mesa, kao i ostali narodi. Ovdje također imamo dosta bolesnih ljudi, nemaju zdravstveno osiguranje za liječenje, mala djeca imaju osiguranje, ali njihovi roditelji nemaju, kao ni malo starija djeca koja ne idu u školu'', nadodala je Mira Tulji, te zamolila sve organizacije da pomognu ovoj populaciji, osobito organizacije koje se bore za romska prava.

Nitko ne želi pomoći

''Imamo problem što među našim građanima ima antagonizam prema romskoj djeci. Evo mi osobno smo morali seliti iz prijašnjeg dnevnog centra jer je ljudima smetalo što romska djeca tuda prolaze, a tko zna kada će opet ljudima pasti na pamet da se pobune i to samo zato što su to Romi. Iz tog nekog 'hira' će se djetetu uskratiti mnogo stvari'', naglasila je Andrić iz Altruista, ističući da je prosjačenje djece kazneno djelo, te da je to nešto što ne brani ovaj centar te reagira sukladno zakonu.

''Građani moraju znati kada djeca prose, oni su primorani i to je nešto što ne ide djeci, i što će ići u druge svrhe. Teško je otkriti onog koji tjera djecu na to zato bar trebamo na neki način pokušati pomoći domicilnim Romima da im se olakša odlazak djece u školu, prijevoz do škole, te da im se pomogne da se zaposle. To je posao šire društvene zajednice i institucija, nadam se da će ići na bolje da ćemo imati obrazovane i zaposlene Rome'', zaključila je Andrić.

''Gdje god dođem da tražim neku pomoć, nitko neće da mi pomogne. Samo kada je njima ovdje nešto potrebno, oni dolaze uzimaju sebi materijala i oni odoše. Centar za socijalni rad nikakva primanja ne daje, za struju i vodu i ja i svi Romi ovdje se snalazimo kako znamo. Meni je najbitnije da se moje dijete školuje, ako sam ja nešto kroz život propatila, ne mora moje dijete'', rekla je Sejdović Senija, Romkinja iz mostarskog naselja, koja je zamolila sve ljude dobre volje i organizacije da im pomognu školovati njihovu djecu i zdravstveno ih osigurati.