Što su krili krizni stožeri?

Više od 83% novinara u Bosni i Hercegovini smatra da krizni stožeri nisu omogućili objektivno i sveobuhvatno informiranje  građana o koronavirusu,  utvrđeno je u anketi BH novinara provedenoj na uzorku od 102 novinara i novinarke iz cijele države o temi pristupa javnim informacijama u vezi sa COVID-19, a u okviru sistema press konferencija uz ograničeno prisustvo novinara ili potpuno bez njih. 

Veliki gradovi, veliki problemi

Udruženje BH novinari su objavili kako je anketa pokazala da su najviše problema s pristupom javnim informacijama o pandemiji imali medijski profesionalci u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, dok je u drugim gradovima komunikacija s javnim dužnosnicima i članovima kriznih stožera bila organizirana na mnogo efikasniji i jednostavniji način.

Također, veliki broj pitanja, za koja su novinarke i novinari smatrali da su od izuzetne važnosti za javnost, ostala su bez kredibilnog odgovora članova kriznih stožera. Bila su to pitanja vezana za javne nabavke i općenito trošenje proračunskog novca za vrijeme pandemije, uzroke smrti pacijenata i neprovođenje obdukcija umrlih, broj testiranih na koronavirus i mjere zaštite, djelotvornost i rok trajanja testova, pojavu virusa u bolnicama i kliničkim centrima, put pacijenta...

Na pitanje ''smatrate li da dosadašnji način informiranja s konferencija za tisak bez novinara omogućava profesionalno izvještavanje u interesu građana?'', čak 83,3 posto anketiranih je odgovorilo negativno, to jest da su informacije koje su dobivali uopćene i da u njima nema svih podataka koji su im potrebni. Samo 4,9% anketiranih u potpunosti su bili zadovoljni ovakvim načinom informiranja na press konferencijama, dok 11,8% nisu mogli odgovoriti jesu li bili zadovoljni ili ne.

Bojkot

Radi blagovremenog, točnog i objektivnog informiranja u javnom interesu potrebno je vratiti regularne press konferencije organizirane u skladu sa zaštitnim mjerama, smatralo je 48% anketiranih novinarki i novinara. Isti postotak anketiranih (48%) bili su mišljenja da treba vratiti regularne press konferencije s prisustvom novinara na licu mjesta, ali osigurati i online sudjelovanje s mogućnošću postavljanja pitanja. Oko 2% anketiranih je odgovorilo da i u budućnosti treba zadržati postojeću formu (konferencije za tisak bez novinara uz mogućnost postavljanja pitanja putem e-maila), a 1 posto anketiranih da treba potpuno ukinuti press konferencije, a da krizni stožeri građane informiraju putem priopćenja i službene internetske stranice.

Na pitanje „kako bi novinari trebali reagirati u cilju zaštite svoje profesije i objektivnog informiranja građana na uvedenu praksu održavanja konferencija za tisak bez prisustva novinara'', najveći broj anketiranih – njih 42,2% - odgovorili su da nisu sigurni šta treba uraditi u ovoj situaciji.

Čak 41,2% anketiranih novinarki i novinara izjavilo je da bi konferencije za tisak trebalo bojkotirati, a informacije prenositi samo sa službenih stranica institucija/kriznih stožera. Oko 3,9 posto anketiranih naveli su kako nema potrebe za bilo kakvim reagiranjem te da je ovakav način plasiranja informacija sasvim dovoljan.

Odgovori

Manji postotak ispitanika (po 1 posto) odgovorilo je da bi od nadležnih trebalo zahtijevati drugačiju organizaciju komunikacije s javnošću jer javnost ima pravo na to, da treba prosvjedovati protiv takve prakse priopćenjima novinarskih udruženja, tražiti organiziranje press konferencija uz zaštitne mjere, pratiti postojeće konferencije, ali svakodnevno kritizirati rad institucija koje daju šture odgovore te reagirati profesionalnim, nepristranim i istraživačkim novinarstvom.

Više od 39% anketiranih navelo je da su, nakon što je promijenjen format press konferencija tijekom pandemije, dobili samo djelomične informacije na pitanja koja su upućivali nadležnima. Samo 16,7% novinarki i novinara navode da je dobiveni odgovor sadržavao ključnu traženu informaciju, a 12,7% da odgovori nadležnih nisu sadržavali tražene informacije.

Od ukupnog broja anketiranih novinarki i novinara (102), 76,5% ih je u stalnom radnom odnosu, 17,6% je freelancera, dok ostali rade honorarno, volonterski ili po ugovorima o djelu.