Što je donijelo Gradsko vijeće Grada Mostara u nepune četiri godine?

Gradsko vijeće konačno privodi svoj mandat kraju! Hvala Bogu, reći će mnogi! Ništa dobroga nisu ni donijeli! Uistinu, kad se podvuče crta, može se ustvrditi da ništa konkretno nije napravljeno.

Izuzev šest regulacijskih planova ništa značajnije nisu ni napravili. Na sjednicama su samo raspravljali, svađali se, prepucavali, politizirali, nadmudrivali..., i na koncu ništa. Tako su i počeli.

Podsjetimo, od samog početka je krenulo jako loše. Novo Gradsko vijeće izabrano je 2008. godine – u vrijeme dok još nije zavladala gospodarska kriza. Bilo je to vrijeme u kojem su svi željeli biti vijećnici. U stranačkim središnjicama vodila se borba tko će biti na listi, tko će je nositi... A kako i ne bi, mandat prije je bio obilježen kao vrlo dobar, u kojem su započeli i brojni projekti, a neki su bili već isplanirani. Svatko je želio ući u Vijeće, jer se smatralo da će ostati upamćen po jako dobrim stvarima. O gradonačelničkim ambicijama da i ne pričamo. Jaki igrači su bili u igri: od Ljube Bešlića, preko Jure Muse, Suada Hasandedića, Mirsada Huseinagića, do Selme Jakupović i Živka Budimira...

Svi su željeli postati dio pozitivne priče. No, dogodilo se zapravo suprotno.
Danas se mnogi vijećnici kaju što su uopće ušli u Gradsko vijeće. Jednostavno, sramota ih je što ne mogu ništa napraviti dobrog za svoj grad. Sramota ih je što stvari samo gledaju po strani i ne mogu značajnije utjecati na odluke iz stranačkih središnjica.

Što danas nepune četiri godine kasnije imamo u gradu? Političku krizu na svakom koraku. Stanje nacionalne napetosti u svakom smislu. Nemogućnost održavanja sjednice, a kamoli donošenje nekih iole značajnijih odluka. Ne mogu se ni sastati skupa, a ne čak donijeti gradski proračun, koji je postao upitan uslijed svih događanja koja su se u posljednje vrijeme odvijala. Imamo “rat spomenika”, stranačku mržnju i nepoštivanje na svakom koraku...

Istina, za većinu ovih stvari vijećnici nisu krivi, ali morali su se potruditi da dođu do kompromisa i zajednički pronađu rješenja, od JP “Mo parkinga”, do spomenika, gradske vijećnice, komunalnih poduzeća, regulacijskih planova, i naravno gradskog proračuna za ovu godinu. Proračun nikako ne smije biti dio političke trgovine, jer skoro je šesti mjesec i doći će do potpune blokade grada.
Da se vratimo na početak priče – četiri godine ranije. Sve je i počelo jako loše! Tako se i nastavilo, a bojimo se da bi moglo imati katastrofalan završetak.

Unatoč početnom optimizmu 2008. na lokalnim izborima se dogodilo veliko iznenađenje. HDZ je jako loše prošao. Dobili su samo sedam vijećnika. 'Boljitak' je sa sedam vijećnika napravio najveće iznenađenje. SDA je s dvanaest vijećnika bio apsolutni izborni pobjednik. I tu nastaje problem. Propada stranački dogovor HDZ - SDA o rotaciji gradonačelnika svake četiri godine. Nakon Ljube Bešlića, 2008. gradonačelnik je trebao postati Suad Hasandedić. No, dogovor nije ispoštovan. Uslijedila je trgovina. Stigla je politička kriza. Potom je došlo do kolapsa grada, štrajkova, prosvjeda, nametanja proračuna...

I tek nakon 14 mjeseci Mostar je dobio gradonačelnika – ponovno Ljubu Bešlića. I onda nakon konačnog izbora slijedi nova kriza. Nemogućnost donošenja bilo kakve odluke. Blokada planova. Ucjene oko “Mo parkinga” i Povjerenstva za davanje stručnih mišljenja sa strane SDA, do neprovođenja odluka o ujedinjenju pojedinih poduzeća i kulturnih institucija od HDZ-a.

Što se u međuvremenu dogodilo? Zapravo ništa značajnije. Jedino se za razliku od ove godine proračun usvajao. Istina, također bi se odužilo, ali bi se usvojio u četvrtom ili petom mjesecu, a sad kad će, “ni Bog dragi ne zna”. U međuvremenu Gradsko vijeće je drastično promijenilo sliku. Trećina vijećnika ga je napustila. Dolazili su novi, pa su i oni odlazili.

Što imamo danas? Imamo jedanaest neovisnih vijećnika. Tri Kluba neovisnih vijećnika. Nemamo oporbe ni vlasti. Ne zna se više ni tko je u kojoj stranci. Katastrofa! I to bi nekako moglo proći da nije uslijedila nova kriza, oko spomenika i Gradske vijećnice. Nedolazak bošnjačkih vijećnika na otvaranje vijećnice, potom zadnji nedolazak hrvatskih na sjednicu u petak. Onda tri spomenika pred gradskom vijećnicom.

Od toga dva imaju dozvolu (Bošnjaci se ne slažu s time), a treći nema čak ni dozvole. A što rade gradske vlasti? Apsolutno ništa, samo promatraju. Nitko ne reagira. Gradonačelnik ne može ništa ni narediti.

I na koncu što reći, nego tražili ste, dobili ste! Građani su sami birali. Ostaje za čekati na nove lokalne izbore i onda tražiti neke promjene. No, pitanje je kad će se oni održati...