Što ako sumnjate da Vam je dijete žrtva vršnjačkog nasilja?

S ciljem da se ukaže na relevantnost i važnost proučavanja problema vršnjačkog nasilja, Udruženje mladih psihologa govori na temu promejna u ponašanju kod djece koja su žrtve vršnjačkog nasilja, te savjetuju roditelje kako da uoče promjene te raguraju na vrijeme.

''Često braća, sestre i prijatelji znaju za nasilje koje trpe puno prije nego saznaju roditelji ili nastavnici, ali ne reaguju jer ih je to žrtva zamolila ili iz straha da i oni ne postanu žrtve. Međutim, promjene u ponašanju djeteta roditeljima mogu ukazati na mogućnost da je njihovo dijete žrtva vršnjačkog nasilja'', pišu mladi psiholozi.

Djeca koja trpe vršnjačko nasilje nastoje se braniti od sjećanja kako bi uspostavila kontrolu nad svojim emocionalnim životom. Razvijaju kontrolne mehanizme suočavanja sa stresom poput negiranja da se nasilje uopće i događa, potiskivanja traumatskih sjećanja, ili agresije okrenute prema sebi ili prema drugima.

Promjene u ponašanju

''Neki od najčešćih promjena u ponašanju kod žrtava vršnjačkog nasilja su - boje se ići u školu i iz nje, te mijenjaju uobičajeni put do škole. Vrlo često se dogodi da žrtve mole roditelje da ih voze u školu, iako škola možda nije daleko od kuće i dijete uglavnom ide pješke.
Jedan od najčešćih simptoma da je dijete žrtva vršnjačkog nasilja su iznenadni i sve češći bolovi u trbuhu i glavobolje. Pred polazak u školu dijete se žali na bolove i često nije sposobno tačno objasniti područje boli. Na prijedlog roditelja za odlazak doktoru dijete odbija i samo moli da ne ide u školu.

Ako uočite ovakva ponašanja kod djeteta, ohrabrujte dijete da o tome razgovarate i da saznate pravi uzrok ovakvih pnašanja

Još neki od pokazatelja vršnjačkog nasilja su i pogoršan školski uspjeh, bježanje sa sati, povučenost i sniženo samopouzdanje i samopoštovanje. Ove simptome je lako primijetiti kod djece koja su obično otvorena i 'pričljiva'. Međutim, kod djece koja su 'po prirodi' dosta povučena i tiha pokazatelji vršnjačkog nasilja su uočljivi kroz povećanu emocionalnu osjetljivost, anksioznost, te i smanjen apetit.

Žrtve često i dolaze kući s oštećenim stvarima ili ih uopće ne donesu kući, dolaze kući gladni uz izgovor da su izgubili džeparac i to se ponavlja, ali i sve češće traže novac od roditelja. Ovo se događa u situacijama kada nasilnik iznuđuje novac i stvari od žrtve, a žrtva misli da će time nasilje završiti, što, nažalost, nije točno'', pišu mladi psiholozi.

Sve navedene promjene u ponašanju djece uočljive su kod kuće i roditelji trebaju poduzeti mjere dok nije kasno da se reagira na pravi način i djetetu pruži podrška.

Većina djece odrasta u nenasilnim uvjetima i nisu navikla na nasilje, pa se i ne znaju nositi sa ovakvim problemom. Stoga se djeci nikako ne smije govoriti da su to dječiji problemi koje sami trebaju riješiti ili zanemariti.

Potražite pomoć stručnjaka

Ako roditelji sumnjaju da je dijete žrtva vršnjačkog nasilja, Udruženje mladih psihologa potrebno je da ga potaknu da ispriča što se događa i da kažu što ono misli o tome.

Roditelj treba slušati dijete i ne prekidati ga, te da ga uvjeri da ono nije krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši Vam. Vrlo bitno je da roditelj potraži pomoć nastavnika i suradnika iz škole'', kažu iz Udruženja mladih psihologa.

Djeca koja su žrtve nasilja osjećaju sram i krivnju. Te emocije oni teško podnose i teško izražavaju. Žele zaštitu i prihvaćanje roditelja i zbog toga je nužno da roditelji prate djetetovo ponašanje, uočavaju promjene u ponašanju i reaguju pružajući djetetu podršu i sigurnost.

''Ukoliko roditelji pocjene da ni oni sami nisu sigurni kako se nositi s tim da im je dijete žrtva nasilja potrebno je da potraže pomoć stručnjaka'', savjetuju Mladi psiholozi.
Podsjetimo, već drugu godinu zaredom, Udruženje mladih psihologa realizira projekt 'Program prevencije vršnjačkog nasilja i i upravljanja konfliktima u prigradskim naseljima Mostara' kojeg financira In fondacija – Fondacija za unaprijeđenje socijalne inkluzije djece i mladih u BiH. U realizaciju projekta su uključeni djeca, škola i roditelji, što predstavlja osnovni princip rada na projektu odnosno cjelovit pristup prevenciji nasilja. Sa pitanjima, komentarima i sugestijama možete se obratiti na mail adresu: umpsihologa@gmail.com