Sjevernokorejska nuklearna kriza slabi položaj i imidž Amerike

Kako je priopćila službena državana novinska agencija KCNA, Sjeverna je Koreja testiranjem hidrogenske bombe koja se može priključiti za balistički projektil izvela svoju šestu nuklearnu probu. Riječ je o bombi čija snaga može iznositi više stotina kilotona i koja se može detonirati na visokim nadmorskim visinama.

Istaknuvši kako su „sve komponente hidrogenske bombe 100 posto domaće proizvodnje“, sjevernokorejski čelnik Kim Jong-un je nadodao kako sada Sjeverna Koreja ima mogućnost izraditi nuklearnog oružja u mjeri koliko joj je potrebno. Trenutačno (politički) najizoliranija država na svijetu u subotu 9. rujna slavi 69. rođendan i taj bi svečarski dan, strahuju mnogi, mogao biti povod za novo nuklearno testiranje.

Sjeverna Koreja je postala nuklearna sila

Kako je uopće tekao razvoj sjevernokorejskog nuklearnog arsenala te može li se o državi koja zauzima sjeverni dio Korejskog poluotoka govoriti kao o istinskoj nuklearnoj sili u razgovoru za Bljesak.info otkrio je Bernard Karakaš, vanjskopolitički novinar Večernjeg lista i odlični poznavatelj prilika na Korejskom poluotoku.

Sjeverna Koreja svoj je nuklearni program počela razvijati prije dvadesetak godina, kada su promijenili svoju taktiku sukoba s Jugom. No, kako navodi Karakaš, rat između dvije Koreje nikada nije završen, na snazi je primirje koje traje od 1953. godine.

„Do kraja osamdesetih, Koreja je igrala na kartu masovnosti, superiornosti u smislu ljudi i tehnike. Ispod Korejske demilitarizirane zone (DMZ) se nalazi, prema procjenama, oko dvadeset infiltracijskih tunela koje je Sjeverna Koreja iskopala kako bi u slučaju sukoba mogla u kratko vrijeme prevesti na jug desetine tisuća vojnika. Preko DMZ-a to nije moguće učiniti jer se radi o najjače utvrđenoj granici na svijetu, a pojas od nekoliko kilometara pun je mina. Do sada su otkrivena četiri takva tunela koji su s južnokorejske strane sada pod konrolom“, ističe Karakaš.

Dodaje kako Sjeverna Koreja sada igra na drugu kartu, na kartu nuklearnog naoružanja kojeg Kim Jong-un držim jamstvom svoga opstanka.

„Da nema nuklearno naoružanje pod svojom kontrolom, vjerojatno bi već bio skinut“, dodaje uz tvrdnju kako je Sjeverna Koreja svakako nuklearna sila. Ne u razini SAD ili Rusije, ali dovoljno jaka da izazove ogromna razaranja na području Južne Koreje i Japana.

Problem koji se mogao davno riješiti

Kako je Sjeverna Koreja, s obzirom na izolaciju zemlje i zatvorenost vladajućeg režima, uspjela u tolikoj mjeri razviti svoju nuklearnu tehnologiju ne može se sa sigurnošću tvrditi. No, izgledno je, tvrdi naš sugovornik, kako su u samim počecima imali tehnološku pomoć Kine.

„U međuvremenu stasao je cijeli niz sjevernokorejskih znanstvenika koji su specijalizirani za nuklearni program ali i za raketnu tehnologiju koja čini drugu komponentu ove priče. Danas Pyongyang tvrdi kako sve odrađuju sami, kako su u tom smislu samoodrživi, no sve treba uzeti s rezervom. Ujedno, postoje indicije kako su svojedobno iz Ukrajine nabavili određenu količinu raketnih motora za svoje interkontinentalne balističke rakete“, tvrdi ovaj vanjskopolitički novinar koji se u spomenuta saznanja mogao uvjeriti tijekom svojih nekoliko posjeta Južnoj Koreji.

Karakaš je mišljenja kako se ne može govoriti o podcjenjivanju sjevernokorejske nuklearne opasnosti već o svojevrsnom guranju pod tepih problema koji je sada eskalirao i kojega nije lako riješiti.

„Još prije dvadesetak godina međunarodna zajednica mogla je riješti problem nuklearnog programa Sjeverne Koreje kirurškim zračnim udarima po institutima i tvornicama, da nije jednog drugog problema – Seoula. Glavni grad Južne Koreje leži na oko 35 kilometara od sjevernokorejske granice, a u njega je svakoga trenutka upereno oko 17 tisuća artiljerijskih oruđa. Kako bi Sjeverna Koreja svaki udar smatrala napadom, izvjesno je da bi otvorila vatru“, tvrdi Karakaš za Bljesak.info.

U prvih sat vremena, koliko bi trebalo južnokorejskom i američkom zrakoplovstvu da neutraliziraju artiljeriju, u Seoulu, gradu od petnaestak milijuna stanovnika, nastalo bi, napominje naš sugovornik, potuno razaranje uz nekoliko stotina tisuća ljudskih žrtava.

„Taj problem prisutan je i dalje, i to je osnovni razlog zbog kojeg su se svi do sada suzdržavali s pokretanjem neke veće vojne akcije“, dodaje.

Nuklearna kriza slabi položaj i imidž SAD

U aktualnoj nuklearnoj krizi s posebnom pozornošću prati se razvoj situacije oko uzajamnih prijetnji na relaciji Donald Trump – Kim Jong-un. Karakaš otkriva što može donijeti eskalacija sukoba te koji svjetski igrači iz prikrajka „vrebaju“ svoju priliku.

„Ovdje imamo situaciju da se jedan diktator, koji je prilično svjestan situacije, susreo s predsjednikom SAD koji nema nikakvog diplomatskog iskustva i koji nastupa s elegancijom slona u staklani. Onoga trenutka kada je Trump počeo spominjati vatru i bijes, Kim Jong-un je vjerojatno rekao "ok, ajd baš da vidimo". I ispalio raketu preko Japana, detonirao termonuklearnu bombu, bacio još koju prijetnju... Sve ovo slabi položaj i imidž SAD, a zemlje koje svakako imaju svoje interese u ovoj eskalaciji su Kina i Rusija. Ne kažem da oni potiču Pyongyang, ali svakako imaju svoje interese“, ističe Karakaš.

Prijetnje i zveckanje oružja postaju svakodnevnica. No, koliko je izgledan oružani sukob te kakvi bi bili njegovi razmjeri, može se samo nagađati. Kako je Philippe Pons u svome članku objavljenom u Le Mondeu utvrdio, Sjeverna Koreja je doista „jednadžba visokog rizika“.

„Oružani sukob, ukoliko govorimo o nuklearnom ratu, značio bi uništenje Sjeverne Koreje, ali i velike žrtve u Japanu i Južnoj Koreji. Konvencionalni sukob bi također bio žestok, vrlo vjerojatno najkrvaviji sukob u suvremenoj povijesti za obje Koreje i završio bi pobjedom juga i ujedinjenjem zemlje. No, pitanje je tko je spreman platiti toliku cijenu“, naglašava naš sugovornik.

Na koncu razgovora za Bljesak.info, Karakaš zaključuje kako je sve otišlo toliko daleko da to malo tko može reći kako će se razriješiti spomenuta kriza te kada bi to znao, dodaje, vjerojatno bi dobio Nobelovu nagradu za mir. Sada sve ovisi kako će se situacija razvijati dalje, no sasvim je izgledan status quo...