SIP je izručio Srebrenicu u ruke onima koji negiraju zločin počinjen nad Bošnjacima

''Bjelodano je da postoje ciljevi određenih političkih skupina za njeno uništenje. Sredstva se za to nastoje pribaviti i odmjerava se njihova upotreba. Vidjeli smo na primjeru referenduma u RS-u kuda bi to moglo odvesti. Posljedice bi bile pogubne i vodile bi u katastrofu svih naroda i svih građana. Iluzija je da bi se disolucija mogla dogoditi na miran način. Vidjeli smo kako je završio sličan pokušaj u agresiji na našu domovinu. Danas se pokušava bošnjački narod stigmatizirati i predstaviti kao opasnost po mir u regiji.

Bošnjaci nisu nikada nikome bili prijetnja, već isključivo žrtva gotovo dva stoljeća. Beograd i Zagreb bi svoja međusobna odmjeravanja najradije vodili na prostoru Bosne i Hercegovine. Bošnjaci bi trebali inzistirati da se vodi principijelna državna politika dobrosusjedskih odnosa i s Beogradom i sa Zagrebom. Možda bismo sa Srbijom i Crnom Gorom trebali imati neke specifične veze, s obzirom na Sandžak i naš narod koji živi na tom prostoru'', rekao je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u intervjuu za Fenu.

S druge strane, dodaje, položaj Bošnjaka u RS-u, ali i u nekim dijelovima Federacije BiH je zabrinjavajući. Ne nazire se spremnost da se poštuje ustav koji garantira ravnopravnost svih.

''U srpskoj politici ne vidim bilo kakav iskorak, ni kod pozicije ni kod opozicije, niti kod partnera u vlasti na državnom nivou. Nije mi poznato da li političke stranke SDA i SBB o tom pitanju razgovaraju sa svojim partnerima. Stanje komplicira i veliko socijalno raslojavanje u narodu i nekontrolirani val iseljavanja iz zemlje. Sve u svemu, položaj Bošnjaka nije zavidan, naprotiv'', upozorio je.

Komentirajući mogućnost "resetiranja" međunacionalnih odnosa, reisu-l-ulema je kazao da je za to potreban konsenzus o uređenju Bosne i Hercegovine.

''Našu zemlju bi trebalo graditi kao građansku, liberalnu i sekularnu državu, u kojoj će nacionalni identitet (kultura, jezik, tradicija) svih naroda biti zaštićen kao strateški cilj države. Prošlost se mora posmatrati kao dionica pređenog puta s puno poteškoća. Međutim, ukoliko se pojača svijest o pripadanju nečemu većem (europskom identitetu) i europskoj zajednici država (EU) vjerujem da bi se u znatnoj mjeri nadvladala ova retrogradna manija koja nas vuče u prošlost, iz koje bismo svi pobjegli tako što bismo se iselili, a ne tako što bismo promijenili prioritete od sukoba ka suradnji i povjerenju'', istaknuo je.

Smatra da bi trebalo otklanjati strahove od naroda i pojedinaca u Bosni i Hercegovini i od dominacije i disolucije.

''Da bismo to postigli potrebno je postaviti strateški cilj koji nas ujedinjuje, a to su euroatlantske integracije. Ovaj proces je značajan za cijelo područje ovog dijela Europe i treba ga podržavati. S druge strane, naše zemlje mogu zajedno nastupati na stranim tržištima i, vjerujem, biti konkurentne u utrci s drugim europskim državama. Naše zajedničke prednosti smo potcijenili, iskustva zanemarili, a znanja obezvrijedili'', dodao je.

Iako je pokrenuo mnoge reformske procese u Islamskoj zajednici, postoje mišljenja da postoji otuđenost muslimana od IZ-a u BiH.

''Neka ozbiljna istraživanja pokazuju visoki stupanj povjerenja bosanskohercegovačkih muslimana u Islamsku zajednicu. Ne sporim da o tome ima i drugih dojmova. Svi muslimani koji Islamsku zajednicu doživljavaju kao svoju, bili njeni članovi ili ne, tvore njeno tijelo. Nažalost, često se pod Islamsku zajednicu podvode samo imami, što je usko i pogrešno gledanje. Zajednica je organski srasla s narodom i njegov je neodvojivi dio. Zajednicu čine svi ljudi, muškarci i žene koji žive u svojim džematima u kojima ostvaruju i podmiruju svoja prava i potrebe.

Imami su preuzeli ulogu učitelja vjere, koji vode računa da se ona naučava i tumači. Možemo samo pretpostaviti što bi se dogodilo s našim narodom da nema organizirane Islamske zajednice koja brine za njegovo duhovno stanje. Ako pogledate akcije koje Islamska zajednica provodi tijekom godine, usmjerene za pružanje pomoći nevoljnicima u zemlji i izvan nje jasno je da je to najorganiziranija snaga u našem narodu'', naglasio je.

Po njegovim riječima, zdrava komunikacija sa svojim članovima je svakako najvažniji cilj koji ispred sebe postavlja svaka organizacija, pa tako i Islamska zajednica.

'''Sredstva koja nam stoje na raspolaganju su: hutba i vaz, savjet (nasihat), savjetovanje (šura), proglas (menšur) i poziv na akciju. Sve ove kanale Zajednica koristi u raznim prilikama, više ili manje uspješno. Što se tiče intelektualnih autoriteta, tu se vodimo onom poznatom ne pitaj šta je zajednica učinila za tebe već što si ti učinio za zajednicu. Zajednica komunicira s ljudima, intelektualcima, njeno rukovodstvo se savjetuje i pita ukoliko ima dileme o nekim otvorenim pitanjima.

Islamska zajednica pomaže mladima koliko je u mogućnosti, posebno stipendiranjem učenika i studenata u njihovom osposobljavanju za preuzimanje odgovornosti u društvu. Naravno da zajednica ne može preuzeti ulogu države u stvaranju ambijenta za zapošljavanje. U dijaspori je zajednica jedina organizirano prisutna. Mi okupljamo jedan broj naših ljudi u džematima i na njih uvijek možemo računati. Međutim, veliki broj naših ljudi ostaje izvan domašaja zajednice, zbog velike razuđenosti i fizičke udaljenosti. Nekada to nije jedini razlog, jer jedan broj ljudi nije zainteresiran čak i kada mu je džemat nadohvat ruke.

To se posebno odnosi na neke intelektualce koji smatraju da su nadrasli zajednicu. Srebrenica nije samo pitanje dijaspore, to je čitav splet okolnosti koje su morale doći na naplatu. Dugo fizičko izbivanje od zavičaja u ljudima mijenja prioritete, ma što mi o tome mislili. Zajednica je jedina radila u dijaspori za Srebrenicu, ali nismo mogli protiv odluka SIP-a.

SIP je izručio Srebrenicu u ruke onima koji negiraju zločin počinjen nad Bošnjacima svojim odlukama da ne ubroji glasove iz dijaspore i da dozvoli subverzivno djelovanje pri registraciji ljudi, tako što su veliki broj Bošnjaka preregistrovali po Srbiji. Nažalost, nitko nema interesa da to istražuje. Ali, evo, vidite da i ono vlasti što se tamo osvojilo sada je izvor svađa. Tužno!'', naglasio je Kavazović.

Na pitanje ima li IZ kadar koji će hutbom rješavati probleme, motivirati, doprijeti do srca, imamo li takve inžinjere društva, Kavazović kaže da hutba može pobuditi svijest o problemu u društvu, pa donekle i motivirati ljude da problem riješe, ukoliko se to pitanje ne dotiče birokratije.

Međutim, dodao je, valja nam razumjeti da se i uloga hatiba i naroda promijenila u odnosu na državu i njen aparat koji ima monopol u upravljanju društvom. Osnovno pitanje jeste imamo li kompetentne i visoko moralne i predane ljude u državnom aparatu da rješavaju probleme.

Društvo se razvija i izgrađuje, ali usporedo s njim rastu i množe se i mnoge bolesti od kojih su najteže one moralnog karaktera. To su bolesti koje razorno djeluju, a u isto vrijeme teško se liječe, jer brzo metastaziraju. Nitko na njih nije imun. Potrebna je stalna budnost svih da bi se suzbile i da bi društvo napredovalo, smatra.

''Ništa više ne ovisi o pojedincu, makar se radilo i o hatibu. Svakako da hutba i dalje utječe na izgradnju naše svijesti o odgovornosti pred Bogom i zajednicom. Što se tiče kadra, to je uvijek promjenljiva kategorija, da ne kažem sreća. Zajednica ima zavidan broj dobrih i kompetentnih hatiba. Međutim, nije lagan put da se dođe do dobra kadra i nije nikada bio'', zaključio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavzović u intervjuu za Fenu.