Šatara i ostali: Uhvaćeni u šumi

Amir Begović svjedočio je da je 1992. godine bio u skupini koja se skrivala u šumi u blizini Karaule, kada su ih uhvatili i odveli u Oborke. Prema njegovim riječima, među policajcima koji su ih zarobili bili su Vlajko Janković, izvjesni Boloban, kondukter s Komara te Savo Bilić, kojeg je smatrao zapovjednikom jer je nosio maskirnu uniformu.

''Samo nas je pogledao i otišao. Ispalili su rafal u zrak i rekli: 'Stoj!' Bili smo skriveni pod jednim najlonom'', ispričao je Begović, dodajući da je uhićen zajedno s ocem.

Poslije Oboraka su odvedeni, kako je ispričao, pred zgradu policije u Donjem Vakufu.

''Poredali su nas ispred zida i naredili nam da vežemo ruke. Nitko nas nije tukao. Jedan policajac rekao je: 'Idete odmah na Manjaču'. Potom su nas odveli u vojarnu, a zatim u skladište 'Vrbasprometa''', kazao je svjedok, navodeći da je ondje bio logor.

Prisjetio se uvjeta u objektu i istaknuo da je razmijenjen u kolovozu 1992. godine.

Na pitanje tko je bio upravitelj logora, Begović je odgovorio da je to bio Miodrag Đurkić.

Optužnica protiv bivših dužnosnika

Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Miodraga Đurkića, bivšeg upravitelja zatočeničkog objekta ''Vrbaspromet'', zbog zločina protiv čovječnosti nad civilnim nesrpskim stanovništvom općine Donji Vakuf.

Za zločine nad civilima nesrpske nacionalnosti optuženi su i Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, koji su bili rukovoditelji u Stanici javne sigurnosti, kao i bivši policajac Boško Bilić te bivši vojni policajac Jordan Ilić.

Na pitanje Šatarine obrane o uniformama koje su nosili policajci koji su ih zarobili, Begović je naveo da su imali bijele opasače.

Tijekom unakrsnog ispitivanja potvrdio je da su na početku rata mještani organizirali straže te da su imali lovačko oružje.

Svjedočenja o odvajanju i mučenju zatvorenika

Osman Begović posvjedočio je da je 1992. godine živio u Oborcima, gdje je vodio trgovinu, te da su na početku rata sela imala straže zbog straha s obje strane.

''Krenuli smo pješice prema Bugojnu, no na putu nas je zaustavio Đoko Bilić, tajnik škole u Oborcima, i rekao: ‘Vratite se, ništa vam se neće dogoditi’'', prisjetio se svjedok, dodajući da je s Bilićem bilo pet-šest naoružanih vojnika i da su se morali vratiti.

Kazao je da su ih potom odveli kod restorana ''Slap'', a zatim na ''neki ranč'', gdje su im naredili da predaju oružje – što su i učinili. Svjedok je rekao da je predao pištolj za koji je imao dozvolu.

''Dvanaest ili trinaest ljudi odvedeno je kamionom u logor u Donjem Vakufu. Vidio sam to vlastitim očima. Među njima je bio i Muhamed Dugonja, koji je pušten nakon dva mjeseca'', rekao je Begović.

Dodao je da je u lipnju 1992. godine, zajedno sa 17 osoba, pobjegao kroz šumu u Bugojno.

Tortura u policijskoj postaji

Časlav Paunović svjedočio je kako je s komšijama držao straže, ali se kasnije skrivao u šumi. Uhićen je kada se vratio kući kako bi se okupao i uzeo kruh.

''Jednom prilikom tražili su me milicajci Jordan Ilić i Nenad Svemir. Vojska je došla kući, bilo ih je oko 20'', rekao je svjedok, dodajući da se sve dogodilo u istom danu.

Paunović je kazao da su ga u policijskoj stanici tukli Stole Subašić, koji ga je vezao za radijator, te da mu je pomogao Vlado Kunovac da ga puste. Nakon toga mu je Balaban rekao da se tri puta dnevno mora javljati u stanicu.

Tijekom unakrsnog ispitivanja potvrdio je da je tijekom istrage izjavio kako je u policijskoj stanici vidio Jovana Šataru.

Suđenje se nastavlja 25. ožujka, piše Detektor.ba.