Sarajevo obilježava 5. i 6. travnja, dane koji su odredili sudbinu glavnog grada BiH u dva rata

Polaganjem vijenaca i cvijeća na spomen-obilježje podignuto u znak sjećanja na prve žrtve opsade Sarajeva, koja je započela u travnju 1992. i trajala iduće tri i pol godine, u petak je započelo obilježavanje 27. obljetnice te ratne tragedije, ali i 6. travnja koji se proslavlja kao dan oslobođenja od nacističke okupacije u 2. svjetskom ratu.

Gradski su dužnosnici, predvođeni predsjednikom Gradskog vijeća Igorom Gavrićem, položili vijence uz spomen-ploču na "Mostu Suade i Olge", koji je tako nazvan po Suadi Dilberović i Olgi Sučić, ubijenima na tom mjestu 5. travnja 1992. 

Dilberović, rođena Dubrovčanka, tada je kao 24-godišnja studentica medicinskog fakulteta u Sarajevu zajedno s Olgom Sučić, tada 34-godišnjom službenicom i majkom dvoje djece, sudjelovala u masovnim proturatnim prosvjedima kojima su građani BiH pokušavali izvršiti pritisak kako bi se izbjegao rat i našlo mirno rješenje za tadašnju političku krizu prouzročenu nastojanjima vrha Srpske demokratske stranke (SDS), predvođene Radovanom Karadžićem, da pod svaku cijenu spriječe osamostaljenje BiH i zadrže je u sastavu "krnje" Jugoslavije.

Suada Dilberović i Olga Sučić ustrijeljene su upravo na mostu koji danas nosi njihovo ime, a na njih su pucali s položaja koje su držali pripadnici srpskih paravojnih postrojbi utvrđenih u naselju Grbavica.

"Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši", stihovi su koji su ispisani na spomen-ploči koja podsjeća na tu tragediju.

Istog dana u popodnevnim satima pripadnici srpskih paravojnih snaga napali su srednju policijsku školu u dijelu grada kojega su već tada u cijelosti opkolili.

Uz potporu tenkova tadašnje jugoslavenske vojske otvorili su vatru na objekte u kojima je bilo više od 800 kadeta i njihovih nastavnika. Pri tom su ubili 16-godišnjeg učenika Samira Mišića. Sve ostale učenike i njihove nastavnike srpska je paravojska zarobila i odvela na Pale, a razmijenjeni su nakon višednevnog zatočenja.

U znak sjećanja na Mišića u petak je u krugu policijske akademije koja i danas služi za izobrazbu policajaca postavljena spomen-ploča.

Već 6. travnja Sarajevo je praktično bilo u cijelosti blokirano, jer su srpske paravojne snage zapriječile sve prilazne ceste pa je glavni grad BiH svoj dan oslobođenja u 2. svjetskom ratu tada dočekao pod opsadom koja će potrajati sve do potpisivanja Daytonskog sporazuma u studenom 1995. godine.

Tijekom opsade, u svakodnevnim topničkim i snajperskim napadima na grad, u Sarajevu je poginulo više od 11,5 tisuća njegovih stanovnika, među kojima je bilo više od 1600 djece.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić, jedini aktualni visoki dužnosnik koji je bio aktivni pripadnik snaga koje su branile BiH tijekom rata, u petak je čestitao građanima Sarajeva 6. travnja kao dan oslobođenja od nacističke okupacije.

"Kroz povijest i ovaj datum 6. travnja simbolično su se ispreplitali značajni događaji za grad Sarajevo. Simbol otpora, borbe i opstanka - to je Sarajevo. Branili smo naš grad i našu zemlju više puta i to ćemo raditi uvijek ako zatreba. Naša opredijeljenost za antifašizam, mir i slobodu uvijek će prednjačiti nad novim pokušajima da nas slome fašizmom i nacionalizmom", poručio je Komšić u svojoj čestitki.