Gegić: Rome u Mostaru zanima ostanak i posao

Mostarski Romi, kako tvrdi njihov predstavnik Dževad Gegić, žele ostati u Mostaru ‘’ovdje žele raditi i zanima ih samo posao i borba da im djeca ne izlaze na ulicu prositi’’, rekao je za Deutsche Welle.

‘’Prizor nije ugodan - gomile smeća, starog željeza i otpada svake vrste zaklanjanju pogled na rijeku Neretvu. Ali, kako kažu mostarski Romi, od pogleda se ne može živjeti, a od prikupljenog željeza i starih boca – jedva’’, opisuje romsko nasilje ekipa Deuche Welle-a koja ih je posjetila u prigradskom naselju Bišće polje.

Problemi s kojima se Romi kao najveća manjina u Bosni i Hercegovini suočavaju su financijski i socijalni, a koji su i dalje, kako tvrde, stigmatizirani u našem društvu.

"Dolaze praznici, a naša djeca nisu dobila ni paketiće. Nitko ih se ne sjeti, a i oni su djeca i voljeli bi pojesti slatkiš. Kada dođu u školu ostala djeca bježe od njih i rugaju im se. Dolaze nam plačući kući. Zar svi ljudi nisu isti?", rekao je Gegić za DW.

Romi koji u Mostaru većinom žive u naselju kojega je prošle godine lokalna zajednica izgradila uz pomoć Caritasa Švicarske, Vlade Lihtenštajna i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice tvrde da ‘’novi stanovi i zgrade nisu dovoljni’’.

Seida Manjgetić koja s teško bolesnim mužem živi u jednom od novoizgrađenih stanova rekla je za DW kako je ova njihova situacija sramotna i dodala ‘’kakva je to zemlja koja pušta bolesne ljude da umiru jer se ne mogu liječiti? Moj muž nepokretan leži i nikoga nije briga. Nikada mi nećemo u Europsku uniju".

I mostarski Romi, kako i velik broj mladih širom naše države egzistencijsku perspekivu vide u odlasku iz BiH – u inozemstvu. Takvoga mišljenja je otac troje djece, mladi Mahir Salkanović koji je već ‘okusio’ bolji život.

"Bio sam u Berlinu 2014. godine ali sam se odlučio vratiti i gorko sam se pokajao. Tamo sam bio na socijali i primao 1.300 eura i bilo je dovoljno za život. Sada sam ovdje i ovo nije život i zato ću opet ići u Njemačku", Salkanović.

I njegov susjed Jasmin Ahmetović govori isto. "I ja sam bio u Njemačkoj i dobivao 1.300 eura i plus čekove za odjeću. Čim sam došao, dobio sam smještaj i sve što mi je potrebno. Dijete, čim dođe, odmah ide na pregled da se vidi je li zdravo ili bolesno. Ovdje nemamo ništa, nemamo svoje doktore, nemamo ništa, a tamo imamo sve. Daju djeci odjeću, hranu i obrazovanje jer je država uređena i društvo ima za nas razumijevanja", riječima punim hvale govori Ahmetović, piše DW.

Ekipi DW-a i stariji dječak ovog naselja u Bišću polju dodaje da "čim BiH uđe u Europsku uniju, ja ću prvi otići. Nema ovdje ništa. Sve je od danas do sutra. Mi tražimo sekundarn sirovinu i ako danas nešto prodaš onda imaš džeparac i što jesti, a ako nemaš, što onda?".

Mostarski Romi, kao i sva romska populacija u BiH poboljšanje svojih prava vide u donošenju presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Sejdić-Finci, čime bi ostvarili parvo birati i biti birani no, do okončanja presude, bolji život tražiti u Njemačkoj.