Radeljaš, sudac i vikendice: Kako se kupuje pravosuđe

Vikendica na atraktivnom sarajevskom izletištu Bijambare u dvije godine je imala tri vlasnika – Vladimira Špoljarića, suca Kantonalnog suda u Sarajevu, Eseda Radeljaša, političara osuđenog za prevaru i Nedžada Kapetanovića, nekadašnjeg pravobranitelja Općine Novi Grad Sarajevo. Špoljarić i Kapetanović su odlučivali o Radeljaševoj sudbini, a potom s njim trgovali nekretninom.

Sudac Špoljarić je bio uključen u Radeljašev sudski proces koji je u konačnici zastario, a pravobranitelj Kapetanović u upravni spor u kojem je Radeljašu isplaćena milijunska odšteta. Glavni disciplinski tužitelj Arben Murtezić kaže kako bi ovakav odnos između suca i osuđenog hipotetički mogao biti razlog za izuzeće suca. Prema Zakonu o kaznenom postupku Federacije BiH, sudac treba tražiti izuzeće iz postupka ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo otkrivaju da je Špoljarić pristao da na mjestu njegove srušene vikendice Radeljaš financira izgradnju novog objekta i to prije nego su kupoprodaju ozvaničili ugovorom. Sudac je pristao i da se u ugovoru navede cijena manja od one koju mu je Radeljaš platio kako bi porez bio manji. Radeljaš je u zadnjih sedam godina bio općinski vijećnik, županijski zastupnik i izaslanik u federalnom parlamentu. Danas je županijski ministar gospodarstva.

U banju umjesto u zatvor

Sudac Špoljarić je na sarajevskom izletišu Bijambare kupio dvije devastirane vikendice jednu do druge, s pola duluma zemljišta. Vlasnikom prve vikendice postao je krajem studenog 2006. godine, a druge u travnju 2007. Te godine dobio je predmet u kojem je trebao ispraviti grešku napravljenu u presudi protiv Radeljaša gdje je umjesto imena Esed upisano Esad. Iako je 2005. godine Radeljaš na Vrhovnom sudu FBiH pravosnažno osuđen za prevaru na godinu dana zatvora, zbog greške u imenu nije otišao iza rešetaka.

Na kraju, greška je ispravljena 3. travnja 2009. godine kada je Radeljaš došao kod Špoljarića i potvrdio da je on osuđena osoba. Sudac je o tome načinio službenu zabilješku, ali je sačekao dva tjedna prije nego ju je poslao Općinskom sudu u Sarajevu koji je bio nadležan da Radeljaša uputi u zatvor. Zabilješka je u Općinski sud u Sarajevu stigla tek 20. travnja. Radeljašu je odugovlačenje išlo na ruku jer se bližio datum zastare.

Mjesec dana kasnije je na Radeljaševu adresu stigao poziv Općinskog suda da se javi na izdržavanje kazne. Poziv je primila kćerka Amra, rekavši da je njezin otac na banjskom liječenju. Ona je 22. svibnja 2009. godine u očevo ime Općinskom sudu u Sarajevu dostavila molbu da mu se odgodi odlazak u zatvor jer je nekoliko mjeseci ranije imao infarkt. Četiri dana poslije nastupila je zastara izvršenja kazne. Početkom srpnja 2009. sudac Špoljarić je potpisao službeno rješenje i Radeljaš je bio i formalno oslobođen odlaska u zatvor. Dva mjeseca kasnije sudac i Radeljaš potpisuju ugovor o kupoprodaji vikendice na Bijambarama. Špoljarić je novinarima CIN-a kazao da nije znao tko je kupac njegove vikendice sve dok nije došao potpisati ugovor o prodaji. Prema njegovim riječima, kupca je pronašao sarajevski odvjetnik Muhidin Kapo.

''Pozvao me Kapo Muhidin: 'Evo nas kod notara, dođi da potpišeš ugovor''', prisjeća se Špoljarić, a isto je CIN-u potvrdio i odvjetnik Kapo.

Špoljarić i Kapo su u ratu bili sudije Vojnog suda u Sarajevu. Iz tog razdoblja Špoljarić poznaje i Radeljaša.

''Radeljaša znam iz rata. On je bio pomoćnik zapovjednika za logistiku u Drugoj viteškoj. Ja sam bio na Vojnom sudu. Mislim, ništa posebno (…)'', kaže Špoljarić.

Novinari CIN-a su pitali suca kako nije znao tko je kupac kada je u ugovoru koji je potpisao bilo navedeno da je Radeljaš ranije započeo s gradnjom.

''Znate zašto je to - ja sam imao građevinsku dozvolu, ta građevinska dozvola je istekla još ranije. Da bi on to legalizirao, trebalo je da napiše da je ranije napravljeno'', objašnjava sudac.

Špoljarić priznaje i kako je u ugovoru koji je potpisao s Radeljašem umanjena cijena u odnosu na isplaćenu: ''Bilo je pet tisuća, ali on je tražio da tri uđe zbog poreza''.

Na pitanje zašto nije odustao od prodaje vikendice kada je vidio tko je kupac, sudac odgovara da nije uradio ništa nezakonito.

''Pa, šta biste vi uradili? Došao, sve gotovo. Meni se žurilo da prodam to, eto (...)'', kaže Špoljarić.

Ponašanje sudaca u BiH je regulirano Kodeksom sudačke etike. Prema njemu, sudac bi trebao izbjegavati aktivnosti i veze koje bi se mogle nepovoljno odraziti na njegovu nepristranost te privatne i službene poslove obavljati tako da se u najmanjoj mogućoj mjeri dovodi u prilike za izuzeće iz sudskog postupka.

Arben Murtezić, glavni disciplinski tužitelj, kaže da je uobičajeno pravilo da sudac ne kontaktira sa strankom u postupku bez prisustva druge strane, ali i da ova oblast u zakonu nije jasno definirana.

''Postoji disciplinski prekršaj koji se odnosi na neprimjereno ponašanje, neprimjereni kontakt, ali zaista ne postoji jača definicija u kojoj se kaže treba li, kada smije i koliko'', objašnjava Murtezić.

Špoljarić je i tri godine poslije odlučivao o Radeljašu – u rujnu 2012. godine je predsjedavao sudskim vijećem koje je Radeljaševu kaznu izbrisalo iz kaznene evidencije jer je na to stekao zakonsko pravo.

Domaćinska odšteta

Sudac i Radeljaš su bili susjedi na Bijambarama do listopada 2011. godine kada je Radeljaš svoju vikendicu za 10.000 KM prodao tadašnjem pravobranitelju Općine Novi Grad Sarajevo Nedžadu Kapetanoviću.

Dvadeset mjeseci ranije Radeljaš je od ove općine dobio odštetu od oko milijun KM na osnovu spora u kojem je Kapetanović sudjelovao kao pravobranitelj.

Naime, Radeljašu je 2006. godine dodijeljeno općinsko zemljište u Nedžarićima za koje je platio naknadu od 44.404 marke. Zakon o građevinskom zemljištu FBiH kaže da se fizičkom licu ne može bez javnog poziva dodijeliti državno zemljište. Suglasnost da se Radeljašu dodijeli zemljište bez javnog poziva dao je i pravobranitelj. Kapetanović je novinarima CIN-a kazao da je Radeljaš od ranije posjedovao dvije trećine te parcele.

''A onda ostatak nema logike ići na natječaj'', objašnjava.

Radeljašu je pravo na zemljište oduzeto 2010. godine zato što nije ispoštovao obveze i u predviđenom zakonskom roku izgradio poslovni objekt. Kad je Radeljašu oduzeto pravo na raspolaganje zemljištem, on je od Općine zatražio odštetu. Nakon vještačenja vrijednosti zemljišta donesen je nalog da se Radeljašu isplati 1,03 milijuna maraka, odnosno 23 puta više nego što je platio.

Nalog za isplatu odštete Radeljašu potpisan je početkom 2010. godine. On je u to vrijeme bio općinski vijećnik u Novom Gradu, nakon što je na lokalnim izborima 2008. godine osvojio mandat kao kandidat Bosanske stranke (BOSS).

Ugovor o kupoprodaji vikendice Kapetanović i Radeljaš su potpisali u listopadu 2011. godine. U njemu je navedeno da je Kapetanović novac za vikendicu isplatio prije potpisivanja ugovora. Kapetanović je bio pravobranitelj u Novom Gradu do sredine prošle godine. Danas radi kao odvjetnik.

Kao i sudac Špoljarić, i Kapetanović Radeljaša poznaje iz ratnih godina. Na pitanje novinara CIN-a jesu li njih dvojica prijatelji, odgovorio je: ''Pa, šta ja znam. Ne znam da smo prijatelji. Znamo se (…)''.

Radeljaš je danas ministar gospodarstva u Bosansko-podrinjskom kantona a novinari CIN-a nisu uspjeli razgovarati s njim ni nakon više pokušaja.