Puhalo: Ne trebamo strepiti zbog selefija

Većina građana u Bosni i Hercegovini nema mnogo znanja o selefijama i stavove o njima najčešće temelje na medijskim izvještajima, nerijetko, opterećenim stereotipima i predrasudama, u kojima se pripadnici ove populacije opisuju kao vjerski fundamentalisti, ekstremisti i potencijalni teroristi.

O tome na koji način elektronski mediji izvještavaju o selefijama, koje u BiH nazivaju i vehabijama, i o tome tko su ti ljudi u stvarnom životu, njihov sustav vrijednosti, stavove i crte osobnosti u najnovijoj studiji opisuje i elaborira socijalni psiholog i publicista Srđan Puhalo, koji je rezultate vlastitog istraživanja, sumirane u knjizi pod nazivom "Selefije u Bosni i Hercegovini 2", predstavio danas u Sarajevu.  

Između ostalog, istraživanjem su obuhvaćeni medijski sadržaji, konkretno 111 tv-objava, kao i sadržaji pisanja portala i društvenih mreža, te uzorak od 317 selefija koji su anketirani putem odgovarajućeg upitnika, kao i nalaz koji se temelji na intervjuima sa sedam pripadnika/sljedbenika ove grupacije koji su u međuvremenu osuđeni zbog odlaska na strana ratišta, ili drugih akata i nalaze se na izdržavanju kazne u KPZ Zenica. 

Puhalo ističe kako provedeno istraživanje pokazuje da se radi o ljudima koji su izabrali spomenuti način poimanja i prakticiranja islama, te da se na najveći broj njih ne može gledati kao na prijetnju bh. društvu.

''Oni su s jedne strane vrlo specifična populacija i možemo reći da su radikalni u prakticiraju i razumijevanju vlastite vjere, ali da to ne znači da su oni na bilo koji način loši i da moramo, na izvjestan način, da strepimo zbog njih'', kazao je autor predstavljene publikacije, ostavljajući mogućnost da svugdje ima pojedinaca koji mogu uraditi nešto što nije dobro, ali da je, generalno promatrano, riječ o skupini ljudi koji su svjesni događanja u svijetu i BiH, te da im je najmanje u interesu da rade bilo što što je loše, a što se može okrenuti protiv njih.

U tom kontekstu, pojašnjava kako u teoriji postoji razlika između radikalizma i ekstremizma, te da biti radikalan znači imati čvrste i jasne stavove i kruto ih se pridržavati, te da to, apriori, ne znači i biti loš, dok ekstremizam predstavlja nešto što je loše, odnosno spremnost da se nasiljem ili nasilnim aktima ostvaruju vlastite zamisli i ciljevi.

Po njegovim riječima, medijski istupi koji se vežu za selefije, počesto su obojeni na način da se tom temom manipulira zarad ubiranja političkih poena, spinovanja i ostvarivanja određenih ciljeva, o čemu svjedoči i najnovije istraživanje, metodološki koncipirano na isti način kao i analiza pisanih materijala iz ranijeg istraživanja, pokazujući blagi otklon ka vrijednosno neutralnom izvještavanju, ali i primjere negativnog konotiranja i sotoniziranja te populacije.   

Ovo potonje ilustrira primjerima/medijskim istupima tadašnjeg austrijskog ministra vanjskih poslova i aktualnog kancelara Sebastiana Kutza, predsjednika Češke Republike Miloša Zemana i predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, odnosno  medijskim izvještajima u kojima oni upozoravaju "na narastajuću opasnost od ekstremizma iz BiH...", bez dokaza kojima bi argumentirali vlastite stavove.  

Pročitajte još

Raskol: Selefije u BiH stvaraju novu struju

Elaborirajući nalaze istraživanja, Puhalo podcrtava da ono pokazuje da su se mediji malo 'unormalili', te da se o selefijama i temama iz te domene objektivnije govori.

Istraživanje je, između ostalog, pokazalo neutemeljenim 'priče o radikalizaciji' u zatvorima u kojima kazne izdržavaju osuđeni zbog odlaska na strana ratišta ili počinjenih terorističkih akata, a s obzirom na njihov najstrožiji zatvorski tretman i izoliranost u odnosu na najveći broj drugih zatvorenika.

Ostatak istraživanja orijentiran je na socio-psihološke elemente u korealciji s predispozicijom za potencijalno antisocijalno ponašanje i ekstremizam, uključujući lične i kolektivne ciljeve te varijable poput psiholoških konstrukta - narcizma, psihopatije, sadizma, makijavelizma, stavova prema samožrtvovanju, dezintegracije osobe, sklonosti ka teorijama zavjere, stavovima prema militantnom ekstremizmu...

U tom pogledu, prema kazivanju autora, postoje određene varijacije koje su na granici statističke značajnosti, a određeni nalazi govore o tome da su elementi radikalizma izraženiji kod mlađe populacije u dobi do 29 godina života.

Kada se radi o temeljnim ciljevima/načelima u životu nalazi spomenutog uzorka pokazuju da su to - život bez grijeha, pomoć drugima i vođenje zdravog života, te da pripadnici selefijske zajednice ne teže popularnosti, glamuru i zabavi, niti uživanju, dok im je, kada se o društvenim ciljevima radi, najvažnija borba protiv korupcije, humano društvo i socijalna pravda.

Istovremeno, nije im važan ulazak u EU, ni demokracija, te, generalno, ne vjeruju institucijama, a nepovjerenje je izraženo i kada su mediji u pitanju, tako da čak 45 posto ispitanika medijima uopće ne vjeruje, a vjeruje im svega 3,2 posto.  

Publikacija "Selefije u Bosni i Hercegovini 2" 'donosi' nastavak istraživanja s ciljem cjelovitije i zaokružene priče, odnosno presjeka niza veoma kompleksnih pitanja koja se tiču pripadnika selefijskog pokreta, ali i javnog mnijenja i uopće njihovog tretmana u društvu.