Prosjačenje romske djece na mostarskim ulicama još uvijek bez rješenja

"Izrabljivanje maloljetnika romske populacije na gradskim ulicama Mostara je postala svakodnevica pred kojom svi zatvaraju oči, iako se radi o organiziranom kriminalu, koji bi bio teško sankcioniran bilo gdje na svijetu osim kod nas", kazala je glasnogovornica Udruge Novi put Enisa Demić, koja na ovoj problematici radi već godinama.

Svakodnevni prizor ispružene ruke romskog djeteta ili nametljivo pranje vjetrobranskog stakla na semaforima mostarske prometnice Bulevar, ali i svakog većeg raskrižja, bez obzira na visoke temperature od kojih se topi asfalt, jeziv je prizor većini građana koji cijelu priču samo nijemo promatraju.

Međutim, problem je, kaže Demić, u tome što ni državna tijela, iako cijelu priču dobro znaju, ništa po tom pitanju ne poduzimaju, a kad se ta tema javno otvori, svi vješto odgovornost prebacuju jedni na druge i sve je tako godinama u začaranom krugu, dok djeca na očigled društvene zajednice pate i žive na margini društva, samo zato što su po rođenju Romi.

Predsjednik Udruge Roma "Neretva" iz Mostara Šemsi Supnaj u više je navrata kazao kako se ne radi o Romima s područja Mostara, već o osobama koje dolaze prositi iz drugih krajeva, te on tu ne može poduzeti apsolutno ništa.

Međutim, Demić ističe da se radi o nezaštićenoj djeci koja su prisiljena na rad, a to spada u organizirani kriminal, odnosno u kazneno djelo trgovine djecom.

Među građanima se već dugo spekulira kako djeca budu dovedena svako jutro kombijem u grad, ili čak nekim od luksuznih automobila marke BMW ili Mercedes, koji u večernjim satima dolaze po njih. Svako od njih prema određenim kriterijima osobe koja ih upošljava dnevno mora prosjačenjem ili pranjem vjetrobranskih stakala ostvariti profit od 30 do 50 maraka.

- Oni su primorani i nemaju izbora, a u slučaju da ne donesu određenu svotu novca, imaju određene kazne, bez obzira je li snijeg do pojasa ili se topio asfalt od nepodnošljivo visokih temperatura, kazala je Demić za Dnevni list koja je to otkrila u razgovoru s romskom djecom.

Međutim, unatoč silnim pokušajima nevladinih organizacija da se romska djeca zaštite, uvjerena da ovoj priči nema kraja bez konačnog uključivanja državnih institucija i provođenja postojećih zakona, koji su, kaže Demić, zaista rigorozni, ali suviše dugo čekaju implementaciju.

Međutim, zapovjednik Policijske postaje Centar u Mostaru Hasan Lerić tvrdi da policijske ophodnje svakodnevno obilaze određene dionice grada poznate po prosjačenju.

- Policijske ophodnje pored redovitog posla svakodnevno rade na sprječavanju prosjačenja, što je nezakonita radnja, koja spada u narušavanje javnog reda i mira. Međutim, mi nemamo neke posebne ingerencije kad je riječ o maloljetnicima, kazao je Lerić, navodeći kako su maloljetne osobe pod ingerencijom Centra za socijalni rad.

Tako u suradnji s navedenim centrom, kako kaže, pokušavaju koliko je moguće smanjiti taj problem, jer i sami imaju veliki pritisak od građana i turista zbog toga.

- Često imamo akcije i maloljetnike privodimo zbog prosjačenja, te kasnije nađemo i njihove roditelje, te obavijestimo Centar za socijalni rad u čijoj su nadležnosti, kaže Lerić, navodeći kako je to sve na koncu bez uspješnih rezultata.

Centar, kako je objasnio, nema tehničke mogućnost zadržati ih i problem riješiti do kraja, a sve što može policija uraditi je naći roditelje i napisati prekršajni nalog, odnosno zahtjev za pokretanje kaznenog postupka, tako da se cijela priča godinama vrti u začaranom krugu.

- Dnevno interveniramo nekoliko puta, ali problem je u tome što se oni zaista boje policije, pa u trenutku kad vide policijsku ophodnju počnu bježati, a s obzirom na gust promet gradskih prometnica time izravno dovode svoje živote u pitanje, pojasnio je Lerić, navodeći kako su zbog navedenog problema u više navrata imali sastanke s nevladinim organizacijama i drugim institucijama tražeći način rješavanja problema, ali uzalud.

Cijela priča odlično je poznata i Instituciji ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine koja se problemom prosjačenja djece u BiH time bavila kroz aktivnosti Odjela za praćenje prava djece, kako bi u cijelosti sagledala ovaj problem.

- Problem djece koja žive i rade na ulici dugo se nije rješavao kao pitanje koje je povezano s trgovinom. Iako je bilo sporadičnih prijava, zapažanja i medijskih objava da u pojedinim gradovima Bosne i Hercegovine ima djece koja su na ulici, gdje su radila cijeli dan, povremeno viđana kako svoju zaradu predaju odraslima, izostajala je ozbiljna intervencija nadležnih institucija i službi, ističu iz Institucije ombudsmana za ljudska prava.

Pitanje djece koja žive i rade na ulici, kao mogućih žrtava trgovine djecom, kako ističu, treba tretirati kao problem u sastavu socijalne zaštite. Djeca koja prose su djeca čija je druga kuća postala ulica i koja se moraju povinovati “pravilima ulice”.

Uglavnom ne idu u školu, a kako bi opstala i preživjela, trpe teror odraslih koji ih zlorabljuju na različite načine. Najrasprostranjeniji vid takve zloporabe je prosjačenje.

- Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH je imajući na umu potrebu zaštite djece od zloporabe u svrhu prosjačenja izvršila analizu ovog problema kroz aktivnosti projekta “Jačanje kapaciteta Odjela za praćenje prava djece Institucije ombudsmana BiH” uz potporu organizacije 'Save the Children'.

Istraživanje je organizirano radi prikupljanja podataka od relevantnih institucija sustava (nadležna ministarstva na svim razinama vlasti, centri za socijalni rad/skrb, centri javne sigurnosti) i nevladinih organizacija i osnova je za aktivnosti Institucije koje je poduzimala kako bi doprinijela rješavanju ovog problema.

U konkretnom slučaju Institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine poziva nadležne centre javne sigurnosti i Centar za socijalni rad da poduzmu sve u okviru svojih ovlasti kako bi sklonili i zbrinuli djecu zatečenu u prosjačenju u gradu Mostaru.