Prije 80 godina obješen je Mile Budak, ideolog i ministar NDH
Na današnji dan prije 80 godina, 7. lipnja 1945. u Zagrebu je pogubljen književnik i političar Mile Budak, ideolog i ministar NDH.
Rođen je u Svetom Roku kraj Gračaca 30. kolovoza 1889. godine, nedugo nakon očeve smrti.
Gimnaziju je završio u Sarajevu, a studij prava započeo 1910. u Zagrebu, da bi ga završio doktoratom 1920. godine.
Pripadnik je pravaške omladine i skupine oko lista Mlada Hrvatska. Mobiliziran je 1914. u austrougarsku vojsku, potom ranjen i zarobljen u Srbiji, pa je kao zarobljenik prošao Makedoniju i Albaniju i do 1919. bio u Italiji. Nakon povratka u Zagreb zaposlio se kao odvjetnički pripravnik u kancelariji Ante Pavelića.
Djelovao u HSP-u i uređivao pravaški orijentirana glasila Hrvatska misao (1924), Hrvatsko pravo (1924–32). Nakon odlaska Pavelića u emigraciju postao vodećom osobom HSP-a u zemlji. Zatvaran 1929–30., a 7. VI. 1932. izvršen je na njega atentat.
Radio na propisima postupaka ustaškog režima
Emigrirao je 1933. u Austriju, potom u Njemačku i Italiju. Ante Pavelić imenovao ga je doglavnikom i zapovjednikom ustaških logora za obuku u Italiji. U emigraciji je objelodanio knjigu Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu (1934), jedno od osnovnih djela u oblikovanju ustaškog ideološkog sustava.
Vratio se 1938. u Zagreb i 1939. pokrenuo novine Hrvatski narod. Negativno je ocijenio sporazum Cvetković-Maček o Banovini Hrvatskoj iz kolovoza 1939. Predano je djelovao na oblikovanju antisrpskih, antisemitskih i antikomunističkih stajališta, propisa i postupaka ustaškog režima.
Bio je ministar bogoštovlja i nastave u prvoj vladi NDH. Od studenoga 1941. do travnja 1943. bio je poslanik NDH u Berlinu, a zatim do studenoga 1943. ministar vanjskih poslova. U svibnju 1945. povlačio se iz Zagreba.
Zarobila ga je engleska vojska, a vlasti Velike Britanije izručile su ga jugoslavenskim vlastima 18. V. 1945. Vojni sud osudio ga je kao ratnog zločinca na smrt, nakon čega je pogubljen vješanjem.
Književno djelo
U književnom djelovanju nasljeduje jezični izraz i tematiku tradicionalnih ličkih pripovjedača; realističkom narativnom tehnikom prikazuje likove i prizore iz seoske svakodnevice izražavajući naklonost prema patrijarhalnomu moralu, osjećaju vezanosti za rodno tlo i solidarnost unutar takve zajednice.
Opisuje sukob gradske i industrijske civilizacije s tradicionalističkim, idealiziranim svijetom ličkoga zavičaja koji utjelovljuje vrline hrvatskog etnosa. Sklon je jakim izrazima emocija i melodramatskomu koncipiranju odnosa među likovima.
Premda je knjige počeo objavljivati tek 1930-ih, ostavio je iznimno bogat opus, u kojem se izdvajaju romani Na ponorima (1932), Ognjište (I–IV, 1938), Direktor Križanić, rodoljub i dobrotvor (1938), Rascvjetana trešnja (I–IV, 1939), San o sreći (I–II, 1940), Na vulkanima (I–II, 1941), Musinka (1941), te tri romana iz ciklusa Kresojića soj (Kresina, 1944., Gospodin Tome, 1944. i Hajduk, 1945).
Tu su i zbirke pripovijedaka Pod gorom (1930), Opanci dida Vidurine (1933), Na Veliki petak (1939) i Privor (1941), uspomene Ratno roblje (I–II, 1941–42), u kojima je opisao svoja sjećanja na I. svjetski rat, zarobljeništvo i povlačenje sa srpskom vojskom preko Albanije. (Izvor: Hrvatska enciklopedija)
