Šest godina od presude i ispijanja otrova Slobodana Praljka

Na današnji dan prije šest godina umro je bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a general Slobodan Praljak.

Umro je u bolnici u Haagu nakon što je u haškoj sudnici popio otrov pošto mu je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) potvrdio kaznu od 20 godina zatvora za ratne zločine.

Podsjećamo, nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora on im je rekao: "General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu" i popio sadržaj iz bočice, kasnije utvrđeno da se radilo o otrovu.

Tragična sudbina

Predsjedavajući sudac Carmel Agius prekinuo ga je riječima "stanite, molim vas" i potom nastavio iznošenje presude generalu Milivoju Petkoviću. Ubrzo se predsjedavajućem sucu obratila jedna od Praljkovih braniteljica Nataša Faveau Ivanović kazavši mu da joj je klijent upravo rekao da je popio otrov.

Sudac Agius potom je pozvao da se spuste zastori u sudnici i prekinuo je ročište.

Vijeće je prije toga objavilo da je uvažilo dio žalbenih osnova obrane i tužiteljstva no istodobno je poručilo da su civilni i vojni čelnici bosanskih Hrvata, unatoč prihvaćanju nekih žalbenih osnova, "i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH".

Osim toga, Žalbeno vijeće ICTY-ja potvrdilo je bivšem predsjedniku vlade Herceg Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora i bivšem ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora, no nakon Praljkova postupka prekinuto je ročište ne objavivši odluku o bivšem načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću, bivšem zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću.

Nije želio groba

U četvrtak 7. prosinca 2017. u zagrebačkom krematoriju na posljednji počinak ispraćen je tiho, bez ikakve pompe, kako je to i želio, posljednje zbogom rekli su mu članovi najuže obitelji i tek nekolicina bliskih prijatelja – onih koje je general naveo u oproštajnom pismu upućenom obitelji.

U domu obitelji Praljkovih pronađeno je oproštajno pismo, a za koje se otkrilo da je napisao dvije godine prije svoje smrti, u kojem je naveo svoju posljednju želju, uz napomenu da se otvori samo u slučaju njegove smrti.

"Ne želim ni groba ni pogreba, a moj pepeo prospite po Mirogoju", napisao je u pismu.