Povučen zakon koji ograničava pravo na štrajk

Europska komisija povukla je prijedlog zakona koji ograničava prava radnika na štrajk, nakon prosvjeda europskih sindikata i nacionalnih parlamenata koji su Bruxellesu dali "žuti karton" zbog zadiranja u nacionalne ovlasti.

Laszlo Andor, povjerenik za zapošljavanje, o tome je izvijestio Odbor za zapošljavanje Europskog parlamenta.

Riječ je o nacrtu uredbe Monti II koju su kritičari osudili zbog posljedica za europska socijalna prava i zadiranja u nacionalnu suverenost. Europska konfederacija sindikata (ETUC) odbacila je prijedlog zakona jer ograničava pravo na kolektivnu akciju.

Uredba Monti II trebala je uvesti europski presedan za ravnotežu između kolektivne akcije i slobode kompanija da pružaju usluge diljem kontinenta, nakon pravnih sporova između država članica oko prava radnika.

Ovo je prvi put da su nacionalni parlamenti iskoristili mehanizam "žutog kartona", uveden Lisabonskim ugovorom 2009., koji državama članicama omogućuje da se usprotive nekom prijedlogu Europske komisije ako smatraju da on krši načelo supsidijarnosti.

Prema protokolu Lisabonskog ugovora o provedbi načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, potrebno je najmanje 18 obrazloženih mišljenja (trećina nacionalnih parlamenata) da bi se Komisiji uputio "žuti karton" kako bi preradila prijedlog.
Prijedlogu uredbe usprotivilo se 19 nacionalnih parlamenata - dvodomni parlamenti Danske, Finske, Švedske, Litve, Portugala, Luksemburga i Malte te poljski Sejm (donji dom parlamenta), francuski Senat, belgijski Predstavnički dom, britanski Dom lordova i Predstavnički dom nizozemskog parlamenta.

Ocijenili su da je pravo na štrajk pitanje koje treba regulirati na nacionalnoj razini te da uredba, nazvana prema talijanskom premijeru Mariju Montiju koji je pripremio sličnu odredbu kada je bio povjerenik EK za jedinstveno tržište, nije u skladu s načelom supsidijarnosti.

Zakon je predlagao dogovor na europskoj razini o rješavanju radnih sporova putem mehanizma za uzbunjivanje kojim bi se države članice mogle međusobno upozoriti na ozbiljne socijalne nemire. U preambuli stoji da pravo na štrajk nije apsolutno i da ono može biti podvrgnuto nekim uvjetima i ograničenjima.