Povijesna presuda: Svi su preminuli osim Karadžića

Nakon 21 godinu od podizanja optužnice i sedam godina suđenja, Haaški tribunal će izreći presudu prvom predsjedniku Republike Srpske. Psihijatru po struci, lideru bosanskih Srba tijekom rata, pjesniku u duši, bioenergetičaru tijekom dugogodišnjeg bježanja i skrivanja. Radovanu Karadžiću alias Draganu Dabiću.

Ova presuda bit će ujedno prva izrečena najviše rangiranoj političkoj osobi s prostora bivše Jugoslavije koja se našla pred Tribunalom, budući da su drugi visokopozicionirani preminuli.

Tko zna kako bi rat izgledao

Karadžić je, u zadnjoj godini rata, u Haagu optužen za genocid i druge zločine počinjene u BiH. Dvije ili tri godine kasnije, on počinje bježati i skrivati se. Obiteljska i njegova imovina su godinama zamrznute. SFOR i ostali tragaju, pretresaju različite objekte, ali Karadžića nema. Amerikanci nude i pet milijuna dolara kao nagradu onome tko da informacije gdje se krije.
Kad je i zadnja pomisao da će biti pronađen bila gotovo ugašena, Karadžić je uhićen usred Beograda. Duže brade i kose, opuštenije odjeće, ali ipak Karadžić.

Već u prvim pojavljivanjima u sudnici, najavljivao je da će dokazati da je imao dogovor sa američkim diplomatom Richardom Holbrookeom da neće biti procesuiran. Unatoč bombastičnim najavama, takvi dokazi nisu ni provedeni tokom suđenja.

Više od 500 svjedoka – žrtava, pripadnika UNPROFOR-a, međunarodnih ili domaćih stručnjaka – govorilo je o genocidu i drugim zločinima u BiH ili su ih pak negirali.

Ratni zločinci Stanislav Galić, Milan Martić, Dragomir Milošević, kao i drugi pravosnažno osuđeni, svjedočili su u korist Karadžića ali i negirali zločine.

Sam Karadžić je rekao da su srpsko rukovodstvo činili stručnjaci, pisci, liječnici, odvjetnici i sveučilišni profesori i “ne daj Bože da je bio netko drugi, tko zna kako bi taj rat izgledao”.

Dodikovo svjedočenje

''Ništa što se dogodilo u tom ratu nije proizvod državnog ponašanja. Ja sam čiste savjesti ali teška srca jer rat nije bio po mom ukusu. Bio je strašan i daj Bože da je posljednji'', kazao je Karadžić.

U sudnici je ratni ministar pravde u Republici Srpskoj Momčilo Mandić sve vrijeme Karadžića oslovljavao ''predsjedniče'', dok je on njemu govorio ''ministre''. U javnosti, a posebno među žrtvama, suđenje je nerijetko nazivano cirkusom u kojem se sa optuženog ne skida ''oreol heroja''.

Posebnu pažnju je privuklo svjedočenje Milorada Dodika, sadašnjeg predsjednika RS-a, koji je rekao da Karadžić nikad nije insistirao na činjenju bilo kakvih zločina, niti je sudjelovanje u njima.

Prema Dodiku, Karadžić je tražio da se konflikt mirno riješi i da počinitelji zločina, pripadnici paravojnih formacija, odgovaraju.

Upitan ''prihvaća ili osporava da su nad Muslimanima i Hrvatima počinjeni masovni zločini'', Dodik je uzvratio: ''Tamo je bio građanski rat. Organizirane vojne snage imali su Srbi, Hrvati i Muslimani. Na sve tri strane bilo je kršenja ratnog prava i zločina''.

Najneizvjesniji dio presude

Unatoč ovakvim izjavama, od presude Karadžiću očekujemo da kvalificira je li, osim u Srebrenici, genocida bilo i u Ključu, Sanskom Mostu, Prijedoru, Vlasenici, Foči, Zvorniku i Bratuncu.

I to je najneizvjesniji dio presude s obzirom da postoje već presuđene činjenice u vezi s teroririziranjem građana Sarajeva, kao i genocidom u Srebrenici, samo je potrebno definirati Karadžićevu odgovornost.

Da bi se dokazala njegova odgovornost za kampanju terora u Sarajevu, u korist Tužiteljstva je svjedočilo više od 30 bivših pripadnika UNPROFOR-a. S druge strane, i Karadžićeva Obrana je pozivala međunarodno osoblje da dokaže da granate koje su pale na pijacu Markale nisu ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske.

Optuženi Karadžić je najavljivao da će svjedočiti u svoju korist i otkriti ''sve laži Tribunala'', ali na kraju je odustao smatrajući da su dovoljno rekli svjedoci.

Karadžić je iz pritvora podnosio različite zahtjeve Tribunalu. Zatražio je da Ujedinjene nacije provedu istragu o povećanom broju malignih oboljenja među pritvorenicima Haaškog tribunala. On smatra da je neuobičajeno da se na tako malom prostoru pojavi toliki broj oboljelih.

Smrznuta hrana

Žalio se i na hranu, kazavši da je smrznuta i da se podgrijava u mikrovalnoj pećnici, da je loše kvalitete i neobičnog okusa za ljude s Balkana.

Karadžić je za pritvor rekao da je ''više starački dom'' u kojem su ''intelektualci'', i ''rijetko tko se može priviknuti na druge ukuse i pojesti obrok''. Prema Karadžiću, nizozemski pritvorski sustav nije za krhke ljude u trećoj dobi.

Tzužiteljstvo u Haagu je za ovog sedamdesetogodišnjaka zatražilo doživotni zatvor kako bi se postigla pravda za žrtve Sarajeva, Srebrenice i drugih gradova.

Prema Tužiteljstvu, teroriziranje glavnog grada, nasumično granatiranje, masovna pogubljenja, uzimanje pripadnika snaga UN-a za taoce, okrutnost kojoj su bile izložene mnoge žrtve, prevelika je tragedija da bi se shvatila, ali zajedničko joj je – Radovan Karadžić.

Sol na ranu

Njegovo neiskreno žaljenje i orkestrirane odluke, prema Haaškom tužiteljstvu, sol su na ranu svakoj žrtvi koja pati bez svojih voljenih i pokušava se suočiti s morama prošlosti.
Budući da se dugo skrivao i da mu je sada 70 godina, a i neizvjesno je hoće li u presudi biti, uz Srebrenicu, kvalificiran genocid i u slučaju drugih općina, vjerojatno će žrtve biti razočarane. S druge strane, ako prođu optužnice koje se odnose na Sarajevo i Srebrenicu, Karadžić će biti razočaran.

Bilo kako bilo, očekujemo povijesnu presudu koju će izreći južnokorejski sudac O-Gon Kwon. Po svemu sudeći, svi ćemo biti nezadovoljni.