Pokušava se prisiliti stranke na nekakav kompromis kojim nitko neće biti zadovoljan

OHR ima viziju načina provedbe presude Ustavnoga suda BiH za Mostar kojoj je cilj jednostavno izjednačiti vrijednost glasa na području cijelog grada. No ne žele jasno tu viziju i apostrofirati, odnosno jednostavno nametnuti rješenje koje žele.

Umjesto toga, stvaraju pritisak na lokalne političke dužnosnike, koji, uzgred, niti žele niti su sposobni riješiti to pitanje, na najgori mogući način. Pokušava se mobilizirati stanovnike Mostara preko blokade financijskih tokova u gradu da dovedu političare pred svršen čin.

Stanovnici Mostara još jednom, po tko zna koji put, prisiljeni su biti pokusni kunići velikih eksperimentalaca i demokrata iz međunarodne zajednice oličene u Uredu visokoga predstavnika (OHR), a utjelovljene u samom visokom predstavniku Valentinu Inzku. Posljednji potezi Inzka, koji je zabranio gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću samostalno nametanje gradskog proračuna za tekuću godinu, jednostavno su kap koja prelijeva čašu strpljenja Mostaraca. Barem bi tako trebalo biti.

''OHR vodi licemjernu politiku prema Mostaru'', rečenica je koju posljednjih dana u gradu na Neretvi izgovaraju ljuti politički protivnici, dužnosnici SDA i HDZ-a BiH, ali i novinari te rijetki nevladini aktivisti. S tom se konstatacijom jako teško ne složiti iz nekoliko razloga.

Naime, OHR je kreator Statuta Grada Mostara, izvorišta svih problema ovog grada. Statut nikad nije bio ni razmatran na Gradskom vijeću Mostara, niti je ikad, još važnije, usvojen. Tvorci Statuta su tzv. pravni stručnjaci OHR-a koji su u taj dokument ugradili odredbe koje su u suprotnosti ne samo s legislativom BiH nego se kose i Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi.

Ustavni sud BiH je utvrdio kako su dijelovi Izbornoga zakona BiH koji se odnose na izbore za mostarsko Gradsko vijeće neustavni, a sukladno tomu neustavni su i dijelovi nametnutoga Statuta. Presuda Ustavnoga suda je stara više od dvije godine, no iz OHR-a nisu radili nikakav pritisak ni na koga da se to pitanje rješava. Sve do unatrag nekoliko tjedana.

Ponavljanje mantre kako domaći, lokalni političari moraju rješavati probleme Mostara, te kako međunarodna zajednica nema rješenje za Mostar, pokazalo se kao najobičnija obmana. Da ne kažemo laž. I američki veleposlanik u BiH Patrick Moon i brojni dužnosnici OHR-a, uključujući i samog visokog predstavnika, ne samo da imaju plan za Mostar nego se i upliću u političke procese koje bi, prema njihovim tvrdnjama, morali voditi lokalni dužnosnici.

Naime, onog trenutka kad je Inzko zamrznuo mandat Gradskog vijeća Mostara i kad je naložio gradonačelniku da ne donosi proračun, međunarodna zajednica je umiješala svoje prste u politički proces izmjene izbornih pravila za Mostar. Ovdje ni u kojem slučaju ne smijemo abolirati od odgovornosti mostarske političke prvake Hrvata i Bošnjaka, no uloga međunarodne zajednice je kudikamo značajnija jer na kraju će Mostar biti uređen onako kako to oni žele.

U pregovorima o izmjeni izbornih pravila za Mostar u startu su odbačene zamisli koje zagovaraju SDA i HDZBiH, iako su uvjerljivo najsnažnije političke stranke u gradu. Umjesto toga, OHR preko SDP-a i NSRB-a pokušava nametnuti svoje viđenje uređenja grada. Sada, dovođenjem grada u financijski kolaps, pokušava se prisiliti stranke na nekakav kompromis kojim nitko neće biti zadovoljan i koji će u budućnosti ponovno umjesto grada proizvesti slučaj.

Upravo se u toj činjenici ogleda sve licemjerje međunarodne zajednice. OHR ima svoju viziju načina provedbe presude Ustavnoga suda BiH za Mostar kojoj je cilj jednostavno izjednačiti vrijednost glasa na području cijelog grada. No ne žele jasno tu viziju i apostrofirati, odnosno jednostavno nametnuti rješenje koje žele. Umjesto toga, stvaraju pritisak na lokalne političke dužnosnike, koji, uzgred, niti žele niti su sposobni riješiti to pitanje, na najgori mogući način. Pokušava se mobilizirati stanovnike Mostara preko blokade financijskih tokova u gradu da dovedu političare pred svršen čin.

Naposljetku će cijenu izmjene izbornih pravila za Mostar platiti samo stanovnici ovog grada koji već danas nemaju dvije-tri marke da autobusom dođu na posao. Od proračuna Grada Mostara posredno živi 10.000 ljudi i međunarodna zajednica računa da je to sasvim dovoljna cifra gladnih da se HDZ i SDA prisile na lažni dogovor. Građani Mostara, gospodo, takve igrice svojim životima jednostavno nisu zaslužili.