Podaci Odreda ''El-Mudžahidin'' strogo čuvani

Svjedok Obrane Sakiba Mahmuljina rekao je kako je Odred “El-Mudžahidin” svu logistiku nabavio, kupio ili zarobio u ratnim djelovanjima i da je sudjelovanje Trećeg korpusa Armije BiH po tom pitanju bilo zanemarivo.

Svjedok, koji je iskaz dao iz druge prostorije uz distorziju glasa i slike, ispričao je da se Odred “El-Mudžahidin” financirao donacijama prikupljenim u zaljevskim zemljama, a da su sredstva raspoređivana za kupovinu hrane, vozila i oružja, od kojih su neka kupljena u inozemstvu, dok je dio donacija dolazio kroz humanitarne organizacije.

“To su bili strogo čuvani podaci unutar odreda, o tome nitko nije obavještavan”, rekao je svjedok.

Prema njegovim riječima, na kraju rata, broj pripadnika odreda se kretao oko 1.000, ali je stalno varirao, kao i da je domaće stanovništvo činilo dvije trećine ili više u jedinici, piše BIRN.

Borbene grupe Arapa, Bošnjaka i Turaka

“Što se tiče Bošnjaka koji su pristupili odredu, jedini uvjet je bio da to rade dobrovoljno. Dolazili su pojedinačno. Bili su bolji uvjeti nego u drugim jedinicama kada je u pitanju oprema i hrana”, naveo je svjedok.

Jednu od borbenih grupa, kako je rekao, u odredu su činili Arapi, jednu Bošnjaci, a treću Turci i dobrovoljci koji su došli iz zapadnih zemalja, ali da nitko van jedinice nije utjecao na imenovanja, kao i da se po pristupanju prolazila najprije vjerska, a potom i vojna obuka koje su trajale po 42 dana, prije uključivanja u borbena djelovanja.

Govoreći o strukturi odreda, svjedok je spomenuo da je “šura” vrhovno tijelo koje je upravljalo džematom, pa i vojnom jedinicom i da je taj organ postavljao i smjenjivao emira, vojnog zapovjednika.

“Mnogi su pristupili odredu s lažnim, falsificiranim dokumentima. Nije se mogla utvrditi vjerodostojnost, radile su se provjere i ti ljudi su bili pod nadzorom. Provjere su vršene putem veza i kontakata u inozemstvu”, kazao je svjedok i naglasio da komandi Trećeg korpusa nisu slati ažurirani izvještaji o dolascima i odlascima iz jedinice.

Svjedok tvrdi da se evidencija o borbenim grupama u odredu vodila za Bošnjake i strane borce, da je bila dostupna emiru, vojnom zapovjedniku i upravi za vjersku obuku, ali da su podaci bili strogo čuvani.

Istaknuo je svjedok da odred nikome nije slao izvještaje o borbenim djelovala, osim onima koji su bili zaduženi za prikupljanje financijskih sredstava, ali da nikakvi izvještaji nisu slati jedinicama Armije BiH u sastavu ili komandi Trećeg korpusa.

Bez komunikacija sa službom vojne sigurnosti

“Nije bilo komunikacije sa službom vojne sigurnosti. Apsolutno je bilo nepovjerenje odreda i struktura Armije BiH”, rekao je svjedok koji je potom dodao da pripadnici odreda nisu nosili oznake Armije BiH, niti su iste postojale na zastavi i grbu jedinice.

Svjedok je pojasnio i da je unutar odreda postojala disciplinska odgovornost i da su se za prekršitelje donosile mjere od zabrane dopusta do pritvora, a za slučaj da neki pojedinac počini ratni zločin, kako kaže, za to je bio zadužen vojni zapovjednik i te stvari su se rješavale “unutar kuće”, te je isključio mogućnost da se počinitelj preda civilnim ili vojnim vlastima.

Spomenuo je i kako je sredinom 1995. moglo doći do prevrata u odredu jer su ljudi koji su dolazili iz zaljevskih zemalja smatrali da zaslužuju bolju poziciju i da su marginalizirani u odnosu na strane borce iz Sjeverne Afrike, ali da je rukovodstvo jedinice o tome upozoreno.

Bivšeg komandanta Trećeg korpusa Armije BiH Mahmuljina optužnica tereti da nije spriječio ubojstva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića. Prema optužnici, pripadnici tog odreda su od 11. do 29. rujna 1995. ubili 52 ratna zarobljenika.

Nastavak suđenja je 24. travnja.