Pismo čitateljice: Hitna pomoć je odbila primiti zbog 'pogrešne strane'?!

Redakciji portala Bljesak.info obratila se pismom čitateljica Edina Đ., koja se požalila na nesavjestan rad liječnika mostarske Hitne pomoći. Naime, zbog nesnosnih bolova odvezla se u u Hitnu pomoć na Bulevaru, ali ju tamo nisu htjeli primiti jer je ''pogriješila stranu''.

Pismo, bez uredničkih intervencija, prenosimo u cijelosti:

Dana 22.2.2016 g. imale sam užasne glavobolje koje nisam uspjela sanirati ljekovima, a koje su bile propraćene konstantnim povraćanjem, te sam se u 18:30 sati istog dana, u vrlo teškom zdravstvenom stanju obratila najbližoj medicinskoj ustanovi Hitnoj pomoći u Mostaru na Bulevaru, u želji da mi se ukaže pomoć.

Medicinski brat na prijemnom odjelu pitao me je za zdravstveno stanje. Kada sam počela govoriti o tegobama, vidjevši moju zdravstvenu knjižicu automatski me prekinuo s pitanjem: Zašto nisam otišla u MATIČNU AMBULANTU?

Na to sam odgovorila da naša ambulanta radi do 14 sati na što je on rekao kako to nije točno te da sve ambulante rade do 20 sati. Moj suprug je rekao kako je to nemoguće, a ja sam upitala od kada vrijedi to novo pravilo rada,na što je on blijedo gledao u zid i rekao ''Ima petnaestak dana''. Na to vrlo mlada doktorica odgovara da smo se trebali obratiti ''u našu Matičnu hitnu pomoć na Carini na onoj strani i da mi neće ukazati pomoć''.

Zamislite kakav pojam - matična hitna pomoć. Kako zanimljivo. Moji bližnji su sve provjerili i, naravno, ambulanta u kojoj se nalazi moj karton ne radi do 20 sati kao ni niz drugih ambulanti. A ona Hitna kojoj se mogu obratiti je meni najbliža što je i logično, ta zar u ovakvim situacijama ne trebamo što hitniju reakciju u najbližoj zdravstvenoj ustanovi.

Naglašavam da je moj suprug imao ne sve to burne rekcije kao npr. kako ih nije sramota da ljude dijele na lijevu i desnu stranu, ovu ili onu obalu. Svo to vrijeme sam se držala za pult i zamolila supruga da idemo jer nisam mogla izdržati užasne bolove i nagone na povraćanje.

Samo sam tražila pomoć a dobila sam šamar, duševnu bol, poniženje, jad, tugu. Tu sam mogla umrijeti, a možda i na putu do druge Matične Hitne.

Da li bi me neko od navedenih medicinskih radnika imao na savjesti , NE,NE... Osobe koje su bile u tom periodu na prijemnom nemaju humanosti, ljubavi prema poslu koji obavljaju, odnosno ljubavi i poštovanja prema ljudima.

Mladu doktoricu podsjetila bih na nekoliko rečenica iz poznate Hipokratove zakletve koja se u Savezu liječničkog društva u Ženevi od 1948 g.primjenjuje kao Ženevska zakletva:

- svoj ću život staviti u službu humanosti
-svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno
-najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta
-poštovati ću tajne onoga ko mi se povjeri
-u vršenju dužnosti prema bolesniku na mene neće uticati nikakvi obziri, vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti
-apsolutno ću poštovati ljudski život od začetka...

Sve ovo što sam napisala nije radi pukog zadovoljenja moje sujete jer sam na sreću ostala živa. Istinski se nadam da će odgovorne osobe biti sankcionirane u skladu s pravilnikom navedene ustanove, i da se ovakvi nemili događaji neće ponavljati u budućnosti, jer u pitanju je ipak ono najvrijednije – ljudski život.

I na kraju želim i da se zahvalim svom medicinskom osoblju ove ali i svih medicinskih ustanova koji svoj posao obavljaju na najvišem mogućem ljudskom i profesionalnom nivou, koji ulažu i posljednji atom snage u svakodnevnom spašavanju ljudskih života, za što imam mnoge potvrde poznanika i prijatelja.