''Idući jutros Dubrovačkom ulicom ostala sam šokirana prizorom: Posječena borova stabla leže razbacana, bageri rade "predano". Kažu prave spomenik Neznanom junaku!? Pa, stvarno svašta sam navikla da vidim u ovom našem gradu.. ali ovo me dotuklo'', riječi su jedne čitateljice portala Bljesak, koja je, kao i mnogi drugi sugrađani, ostala zatečena činjenicom da su djelatnici parkova uklonili nekoliko borova uz novi kružni tok.
Iako se nije dala naslutiti nikakva ''akcija'' '' zaštitnika'' prirode u Mostaru i iako borovi nisu pokazivali znakove bolesti ili prijetili prolaznicima i prometu, netko je odlučio da su viška.
U obnovljenoj ulici, obnovljenoj nakaradno i još uvijek nedovršenoj zbog čega prilaz kružnom toku krasi ogromna rupetina, čini se nije planiran hlad. Jedna strana ulice potpuno je asfaltirana, pa i ako bi nekome palo na pamet da ne bi bilo loše imati drvored, neće moći bez ''bušenja''.
Nakon toga, sad su nekome zasmetali borovi, čiji je jedini grijeh bio dobra hladovina, pa su ispod njih na ''zelenim'' površinama završavali automobili čiji su se vozači osvježavali u obližnjim kafićima.
''Zar je stvarno bilo potrebno da se posijeku ti predivni borovi, a preko puta rotor stoji ogoljen sama zemlja, bez trave (da ne kažem cvijeća, to je nama "mislena imenica")'', pita se čitateljica s početka priče.
Čini se da jeste. Kao što su mnoge stvari u gradu, koji se sve više igra grada, bile potrebne preko noći. Škole ostaju bez dvorišta, građani bez ulica, bespravno postaje pravno i sve preko noći.
Dok slušamo vijesti kako gradu prijeti financijski kolaps, jer su se prva tri mjeseca primirila privremenim financiranjem, slušamo priče kako ćemo imati najljepšu šetnicu i kako se vraća spomenik Bruceeu Leeju. Sve za pohvalu. Osim ravnoteže koju stvaraju veliki umovi ovoga grada.
Na jednom kraju se uredi, na drugom se nađe načina da se zbog neshvatljivih ''ciljeva'' ogoli i ono malo jada.