Nije dovoljno - 100.000 KM za osam sigurnih kuća u BiH

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić potpisao je danas u Sarajevu ugovore o suradnji s predstavnicama osam nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće u BiH. To su ”Fondacija lokalne demokratije” Sarajevo, ”Medica” Zenica, ”Udružene žene” Banja Luka, ”Budućnost” Modriča, ”Žene sa Une” Bihać, ”Vive žene” Tuzla, ”Lara” Bijeljina” i ”Žena BiH” Mostar.

Sredstva u iznosu od 100.000 KM osigurana su iz Proračuna Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH za 2023. godinu. Ova sredstva se dijele na ravnomjerne dijelove, što iznosi po 12.500 KM za svaku sigurnu kuću.

Hladni pogon

Sredstva su namijenjena za pokrivanje troškova takozvanog hladnog pogona sigurnih kuća do 29. veljače 2024. godine.

Ministar Hurtić je nakon potpisivanja ugovora izjavio da je ministarstvo na čijem je čelu osiguralo 100.000 KM za osam sigurnih kuća u BiH, dodajući da to nisu dovoljna sredstva.

Kaže da je danas, u razgovoru sa ženama koje vode sigurne kuće, pokrenuo inicijativu gdje će svim općinama i gradovima u BiH poslati dopis da se uključe.

- Imamo 100-150 općina i gradova u BiH, kada bi svaka planirala samo po 1.000 KM u proračunu, to su dodatna sredstva od 150.000 KM za ovih osam sigurnih kuća - naveo je Hurtić.

Dodao je da je kapacitet sigurnih kuća limitiran.

Po njegovim riječima, poslije tragičnog događaja u Gradačcu, osobe koje vode sigurne kuće su mu govorile da se više žena prijavilo u pojedine sigurne kuće u odnosu na raniji period. U jednoj je čak bilo za dan ili dva 12 žena koje su se javile u sigurne kuće.

- Vijeće ministara BiH, koje stoji iza ovih sigurnih kuća, i država BiH je shvatila taj problem i pokušavamo da govorimo o tome. Mislim da se sve institucije, od centra za socijalni rad, ministarstva unutrašnjih poslova, tužilaštva i suda moraju aktivnije uključiti u rješavanje ovog problema. Moramo o ovome problemu govoriti svaki dan - istaknuo je Hurtić.

Predstavnica Udruženja ”Vive žene” Tuzla Danijela Huremović je, u ime Sigurne mreže koju čine nevladine organizacije i fondacije koje u djelokrugu rada imaju i sigurnu kuću za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, izrazila zahvalnost ministru i Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH i direktorici Agencije za ravnopravnost spolova za kontinuiranu finansijsku podršku za sigurne kuće, koja im je neophodna, "budući da niti jedna sigurna kuća nema financiranje u omjeru koliko je potrebno na godišnjem nivou“.

Partnerski odnosi

- Što se tiče zaštite žena i djece koji su žrtve nasilja u obitelji , sve nevladine organizacije i fondacije koje čine Sigurnu mrežu i koje su danas potpisale ugovor, ne pružaju pomoć i zaštitu žrtvama nasilja samo kroz sigurnu kuću. Mi sve imamo i jedan dnevni tretman, gdje možemo ponuditi pravnu pomoć, psihoterapijsku pomoć i neku vrstu socijalne pomoći, odnosno ostvarivanja prava iz socijalne zaštite - kazala je Huremović.

Dodala je da na lokalnom, entitetskom i državnom nivou nastoje da grade partnerski odnos sa svim nivoima vlasti kako bi ostvarili punu implementaciju svih zakonskih i podzakonskih akata, odnosno postigli to da se prava žena žrtava nasilja poštuju onako kako je planirano zakonima i podzakonskim aktima.

- U posljednje vrijeme smo svjesni da se u medijima šalje poruka da su žrtve nezaštićene, da im nema ko pomoći, da institucije ne rade dobro svoj posao. Želimo ipak ukazati na neke svijetle, pozitivne primjere, gdje se uključivanjem svih institucija, slučajevi mogu uspješno završiti - navela je Huremović.

Po njenim riječima, nedavni slučajevi femicida, pogotovo slučaj u Gradačcu, "ne treba da bude kao primjer da se u svim slučajevima nasilja postupa tako“. Istaknula je da na godišnjem nivou imaju puno uspješnih primjera, gdje su se žene odvažile na taj korak prijavljivanja nasilja i gdje su uz podršku institucija izašle iz začaranog kruga nasilja.

Nedostaju sigurne kuće

Huremović je napomenula da ne zna da se i u jednoj sigurnoj kući desilo da je zbog nedostatka kapaciteta niti jedna žrtva vraćena, ali imaju neke regije u kojima su udaljene sigurne kuće i samim tim je otežano da žrtva ostvari to pravo.

- Što se tiče Tuzlanskog kantona, poslije nemilih događaja, uvijek bude povećan broj žrtava, odnosno institucija koje traže smještaj u sigurnu kuću. Mi smo nakon Gradačca u našoj sigurnoj kući, koja je jedina za Tuzlanski kanton, imali sigurno 15 osoba koje su bile smještene samo iz lokalne zajednice Gradačac. A da ne govorimo o ukupnom broju. Mi smo do sada, od početka godine imali 80 žena i djece, koji su smješteni u sigurnu kuću, a na godišnjem nivou otprilike imamo nešto više od 100 - kazala je.

Direktorica Udruženja ”Budućnost” iz Modriče Gordana Vidović je kazala da su nakon ubojstva u Gradačcu imali veći broj osoba koje su se javile u sigurnu kuću.

Napomenula je kako oni imaju povećan priliv i djece bez roditeljske pratnje.

- Mi stalno, u kontinuitetu, primamo djecu koja su bez roditeljske pratnje, a preživjele su neki oblik nasilja - kazala je Vidović.

Ukazala je na to da je mali broj sigurnih kuća, dodajući da su na prostoru RS-a samo tri sigurne kuće, a i u Federaciji je slična situacija. Pretpostavlja da bi jedna sigurna kuća bila dovoljna po kantonu, ali ih je na žalost samo pet.

- Nedostaju sigurne kuće, ali ono na čemu radimo i radit ćemo i ubuduće, jeste da osiguramo trajno finansiranje sigurnih kuća, da to bude zakonska obaveza i da nemamo probleme te vrste – istaknula je Vidović.