Odbijena tužba protiv SPC-a zbog pedofilije

Visoki sud pravde u Londonu odbacio je tužbu protiv Srpske pravoslavne crkve zbog navodne pedofilije i seksualnog zlostavljanja koju je podnijelo šest tužitelja iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, objavio je Dnevni avaz ističući kako je ovom odlukom proces pred sudom u Londonu završen.

Sud je dodao da parohija u Londonu nije bila adresa za tužbu, već da su tužitelji mogli uz odobrenje suda, uručiti tužbu i izvan jurisdikcije Engleske i Welsa, izravno SPC-u u Srbiji ili Stockholmu.

Crkva jedna i nedjeljiva

Na ročištu na kojem se odlučivalo je li sud u Londonu nadležan u ovom slučaju zaključeno je da su tužitelji napravili proceduralne propuste i propustili rok za podnošenje tužbenog zahtjeva, te da takva tužba ne može biti prihvaćena.

Međutim, kako je navedeno, i da je procedura bila ispoštovana sud smatra anglosaksonsko pravo koje se primjenjuje u Velikoj Britaniji, ne prepoznaje institut univerzalne nadležnosti u građanskim parnicama.

Kako je pojašnjeno, radnje navedene u tužbi nisu počinjene na teritoriji Engleske i Welsa, a ni žrtve, ni navodni počinitelji nemaju veze s ovim teritorijem.

Argumenti tužitelja oko veze SPC s Engleskom zasnivani na crkvenom ustavu prema kome je "crkva jedna i nedjeljiva".

Međutim, obrana je tvrdila da eparhije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi imaju autonomiju u odnosu na maticu.

Tko će snositi naplatu?

Navedeno je i to da su crkvu u Londonu osnovali Srbi monarhisti izbjegli tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, kao dobrotvornu organizaciju koja se financirala iz donacija.

Tek 1990. godine postala je dio britansko-skandinavske eparhije sa sjedištem u Stockholmu.

Sud je prihvatio argumente obrane da su eparhije Srpske pravoslavne crkve ekonomski i pravno autonomne u odnosu na Patrijaršiju u Beogradu.

Nijedna od strana nije komentirala ročište, jer slijedi žalbeni proces oko pitanja tko će snositi naplatu sudskih troškova. 

BBC je prošle godine opširno izvještavao o ovom slučaju. Tužitelji se tada nadali da će ovaj postupak ohrabriti crkvene dužnosnike da "očiste redove od takvog ponašanja i kriminaliteta", poput sistemske borbe protiv pedofilije koja je najavljena s najviših državnih pozicija u Katoličkoj crkvi.

Slučaj Kačavende

Na pitanja BBC za komentar povodom ovog slučaja iz Srpske pravoslavne crkve tada nisu odgovorili.

''SPC nije stvorila mehanizam da zaštiti mlade i sve one ljude prema kojima su svećenici bili nasilni i maltretirali ih'', objasnio je tada predmet tužbe Mladen Kesar, odvjetnik tužitelja.

On dodaje da se ovakvi slučajevi nisu desili "preko noći ili jedanput", te da u šest slučajeva koji su predmet tužbi ima primjera iz Srbije, Bosne i Hrvatske.

Tvrdnju da se Srpska pravoslavna crkva već dugo "suočava sa slučajevima pedofilije" ponavlja i Bojan Jovanović, jedan od pokretača tužbe u Londonu.

Kao bivši svećenik SPC - jerođakon Serafim - u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj u Bosni i Hercegovini, Jovanović je krajem 1990-tih godina radio kao vjeroučitelj u Bijeljini, ali i u vladičanskom dvoru umirovljenog episkopa Vasilija Kačavende.

Tri slučaja

Kačavenda je godinama unazad dovođen u vezu s pedofilijom, o čemu je Jovanović više puta javno govorio u medijima, ali i pred Sinodom SPC, najvišim crkvenim tijelom.

Odgovornost pojedinih vladika koji su prijavljeni za pedofiliju u Srbiji do danas nije utvrđena pred civilnim sudovima. Ova tri slučaja su izazvala veliku pažnju javnosti:

Vladika vranjski Pahomijeoptužen je 2002. godine za seksualno zlostavljanje dvojice maloljetnika. Poslije višegodišnjeg postupka, 2006. je oslobođen zbog zastare predmeta.

U ožujku 2013. godine, Osnovno tužiteljstvo u Vranju pokrenulo je predistražni postupak protiv Pahomija, nakon novih optužbi za seksualno zlostavljanje. Godinu dana kasnije, Tužiteljstvo utvrđuje da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka.  Tijekom postupaka, Pahomije je ostao na poziciji episkopa vranjskog, koju i danas obavlja.

Okružni sud u Novom Sadu je 2006. godine osudio nekadašnjeg starješinu manastira Hopovo Ilariona na godinu zatvora zbog navođenja maloljetnih dječaka na "nedozvoljene spolne radnje". Godinu dana kasnije Vrhovni sud vraća proces na početak, ali suđenja nije bilo jer je predmet zastario.

Državni sudovi zatajili

Slučaj bivšeg vladika Zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende nikada nije dospio do suda. Poslije višegodišnjih optužbi za pedofiliju i podvođenje maloljetnih dječaka, Kačavenda podnosi ostavku "zbog bolesti" kada u javnosti dospijeva snimka na kojem je on intiman s jednim mladićem.

U izjavi za Radio Slobodna Europa, protođakon Ljubomir Ranković, koji je 15 godina radio kao sekretar crkvenog suda, objasnio je da "crkveni sud ne može da sudi, jer nema relevantne podatke niti može da vrši istragu."

''Može reagirati tek kada dobije presudu građanskog suda. Očigledno je da su, ako ima krivice, državni sudovi zatajili. Zato podržavam to da jedan međunarodni sud utvrdi činjenice i donese presudu'', izjavio je Ranković, prenio je Avaz.