Od Justinijana do današnjih dana

Siječanj je 532. godine. Bizantski car Justinijan se ugodno smjestio u ložu svog dvora u Carigradu i čekao utrke dvokolica. Tribine hipodroma su bile popunjene navijačima: Crvenim, Zelenim, Plavim i Bijelim koji su pratili svoje favorite na trkalištu. I sam car Justinijan je bio pripadao navijačkoj skupini, i to Plavim.

Nezadovoljni visokim porezima, navijači su zajednički počeli vrijeđati cara, a negodovanje se, tijekom 22. utrke, pretvorilo u nasilje koje je zahvatilo čitav grad. Navijači su ubili stotine ljudi i uništili brojne objekte. Senatori suprostavljeni Justinijanu su iskoristili ovu situaciju kao priliku za svrgnuće Justinijana i postavljanje svog kandidata Hipatija za cara.

Ohrabren potporom, Hipatije dolazi na hipodrom gdje je trebao biti okrunjen.

Preplašeni car Justinijan se već odlučio na bijeg brodom, ali se njegova supruga Teodora nije željela odreći carskih povlastica, te je preuzela inicijativu. Poziva lojalnog vojskovođu Narzesa na razgovor i daje mu upute kako riješiti situaciju.

Narzes potom odlazi, bez oružja, ali s vrećom zlata, prema hipodromu gdje su navijači zajednički okrunjivali Hipatija, i uputio se prema vođi Plavih. Rekao im kako  sam car Justinijan podržava Plave, dok je pretendent na prijestolje Hipatije pristalica Zelenih. Uz to im daje vreću zlata. Nakon kraćih konzultacija, pripadnici Plavih navijača dijele zlato i napuštaju hipodrom, ostavljajući Hipatija i Zelene na milost i nemilost carskoj vojsci. Odmah potom, vojska upada na hipodrom i vrši pokolj Zelenih. Ukupno je stradalo oko 30 000 ljudi.

To je kratak pregled prvih zabilježenih navijačkih nereda, ujedno i prvih u koje je politika uplela svoje prste.

Nakon engleskih navijačkih nereda tijekom ’80-ih i početkom ’90-ih godina, engleski psiholozi su pokušali doznati razloge zašto članovi tih skupina, čak i oni koji nemaju nasilnu povijest, sudjeluju u neredima. Odgovor su brzo doznali. Kohezija neke navijačke skupine (“mi”) se uvijek događa kad postoje “oni” (policija, druga navijačka skupina ili bilo tko drugi protiv koga navijači razviju animozitet). Sve dotad, navijačke skupine djeluju isključivo kao potpora svom klubu.

Dobivanjem neprijatelja u vidu policije, vlasti, drugih navijača, a u posljednje vrijeme i gay parada, navijači se transformiraju u jednu drugu vrstu skupine, koja s nogometom nema veze. Bez obzira na opravdanost nezadovoljstva, članovi navijačke skupine tada djeluju solidarno. Takva specifična psihologija mase je moćno oružje u rukama onih kojim manipulacija navijačima odgovara za specifične ciljeve.

Najočitiji primjer političke manipulacije navijačima su Delije kojim je tadašnji SDB kao vođu montirao Željka Ražnatovića Arkana. Kao predvodnik ogromne skupine ljudi zajednički vođene jednim ciljem – Crvenom Zvezdom, Arkan je uspješno izvršio transformaciju navijačke u političku skupinu, a kasnije i u paravojnu postrojbu.

U državi složenoj kao što je BiH, navijačke skupine su također plodno tlo za radikaliziranje situacije kao što je slučaj s posljednjim neredima u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu.

Nadolazeće Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, uz realne šanse da se na isto kvalificiraju i BiH i Hrvatska, te nadolazeći lokalni izbori u BiH, otvaraju široku lepezu mogućnosti za manipulaciju navijačima u političke svrhe, posebno u gradovima poput Mostara.

Odgovor na pitanje hoće li iduće ljeto u Mostaru biti vruće kao ovogodišnja jesen ostavljamo policiji.