Obrana Valentina Ćorića: HVO nije bio okupatorska vojska

Obrana Valentina Ćorića, zapovjednika Vojne policije HVO-a u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog sukoba tijekom rata u BiH danas je zatražila oslobađajuću presudu za svoga branjenika predstavivši niz dokaza kojima dokazuju Ćorićevu nevinost i koji ruše teze Tužiteljstva o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata vodstva Herceg Bosne i Hrvatske s ciljem protjerivanja Muslimana s područja Herceg Bosne.

Kako piše portal Dnevnik, uspješno je oborena i teza da je HVO bio okupatorska vojska u ratu u BiH.

HVO nije bio strana vojska

Odvjetnik Dan Ivetić je upozorio Sud u Haagu kako obrana nikad nije dobila obavijest da se njihov branjenik tereti i za okupaciju.

Raspravno vijeće je krivo izvuklo zaključke pri donošenju prvostupanjske presude, pojasnio je, jer HVO nije bio strana vojska koja je izvršila invaziju na teritorij BiH.

''HVO nije bio neka strana sila, nego se sastojao od zakonitih domaćih stanovnika onih područja na kojima su bili locirani. Te navodne granice često su prelažene kako bi se mogla snabdijevati i druga strana. Dokazi pokazuju tijesne veze između HVO-a i ARBiH i to se ne može pomiriti s navodnim okupiranim područjima u kojima bi HVO bio strana vojna sila. Svi se slažu da je teritorij okupiran kad se nalazi pod vlašću neprijateljske vojske a država kojoj pripada više tu ne vrši vlast. Znamo da je HVO bio jednak i konstitutivan dio oružanih snaga BiH na istoj razini kao i ARBiH. Prema tomu HVO ne može biti strana sila'', argumentirao je Ivetić.

Na nekim područjima poput Posušja, Gruda ili Tomislavgrada, dodao je, nije bilo rata niti nove vlasti. Strukture su ostale iste.

Bez ovlasti za vojne operacije

''Dakle, nema neprijateljske sile niti invazije. Nema osnova za stanje okupacije. Cijeli koncept okupacije propada. HVO nikako nije bio strana vojska, a Hrvatska je podupirala i ARBiH kroz vojnu opremu i oružje. Čak 90 posto oružja ARBiH je došlo od RH i HVO-a. Naglašavam i da je tijekom cijelog tog perioda Izetbegović putovao kroz Hrvatsku u druge zemlje. ARBiH i HVO su priznati kao integralni dijelovi oružanih snaga BiH još u veljači '92. kad je Alija Izetbegović proglasio HVO konstitutivnim dijelom oružanih snaga BiH'', istaknuo je Ivetić te dodao kako se gradilo i zajedničko zapovjedništvo dviju vojski, prenio je Dnevnik.

''Prema tomu, i ARBiH je de facto bila organ ili agent Hrvatske'', rekao je te se osvrnuo i na teze koje govore da je granatiranje kuće Envera Šljive u Uskoplju '93. godine dokaz za postojanje UZP-a.

''To je bio izuzetak i incident koji nema veze s UZP-om. Uostalom, Ćorić nije imao nikakve ovlasti vezane za vojne operacije, rekao je.

Obrana se bavila i cjelokupnim sukobom u Uskoplju. Tako je utvrđeno da su sela Hrasnica, Duša i Uzričje bila branjena sela, da je HVO u tim selima pretrpio gubitke i da su civili stradali kao kolateralna šteta.

''Da bi se nekoga osudilo, iz dokaza se mora izvući jedini mogući razuman zaključak, a ne jedan od razumnih zaključaka", rekao je Ivetić.

''Čak i legitimno granatiranje može izazvati kolateralnu štetu'', izjavio je te dodao kako je razaranje kuća u Uskoplju bilo posljedica borbi, a ne samo granatiranja HVO-a, ali i granatiranja koje je vršila VRS.

Tečajevi za policajce

Pobijajući teze tužiteljstva o postojanju UZP-a, odvjetnik Ivetić je rekao da je Valentin Ćorić nastojao da se u suradnji s međunarodnim organizacijama organiziraju tečajevi kako bi se vojni policajci naučili ponašati na odgovarajući način.

''Vojna policija kojoj je Ćorić bio na čelu je podnijela čak 2000 krivičnih prijava protiv Hrvata koji su počinili krivična djela. Zar bi to učinio netko tko ima zločinačke namjere'', upitao je Ivetić.

''Ćorić je bio poduzeo sve korake koje je mogao kako bi se spriječile i kaznile krivične aktivnosti. Ne može se isključiti da je Ćorić vjerovao da je dio legitimne države i da radi u okviru legitimne policijske uloge. To je razumnije rješenje nego da bi bio dijelom zajedničkog zločinačkog cilja. Sam Ćorić je izdavao dokumente u kojima je traži više policajaca i vojnih policajaca kako bi oni mogli sprječavati krivična djela i raditi policijski posao. Nelogično je da bilo tko zaključi da je on bio dio UZP-a jer on želi spriječiti zločine na cijelom tom području. Ćorić nikako nije mogao predvidjeti bilo kakva ubijanja'', rekao je Ivetić.

Istaknuo je i kako je Ćorić od vojnih policajaca tražio visoku razinu profesionalizma.

Policija u Mostaru

''Vodio je strogu politiku u odnosu na disciplinu u Vojnoj policiji. Svako tko na bojištu ukalja ime Vojne policije treba biti izbačen iz postrojbe - to mu je bio stav. Takve politike se strogo držao. Razrješavao je dužnosti sve one koji su na bilo koji način ukaljali čast Vojne policije. Ćorić nije odobravao krivična djela. On je poduzimao korake kad god je mogao da se krivično gone počinitelji zločina'', rekao je Ivetić i podsjetio kako je Ćorić tijekom sukoba u Mostaru poduzimao korake da se u gradu uvedu zakon i red.

''Raspoređivao je Vojnu policiju u određene dijelove Mostara kako bi se spriječila pljačka. On nije mogao predvidjeti ubojstva koja su se događala kasnije a posebno ne ona koja su počinili pojedinci koji mu nisu bili podređeni. Vrijeme i kontekst su silno važni'', rekao je Ivetić.

Pogrešan je zaključak, istaknuo je, da je Ćorić mogao predvidjeti zločine jer nije imao saznanja koja govore da su ti zločini mogući.

"Ćorić je pogrešno oglašen krivim po UZP tri za ubojstva u Dretelju i to za ubojstva koja su mogla biti počinjena. Ćorića morate osloboditi za sva djela iz UZP tri za koja je u ovom trenutku pogrešno osuđen. On nije mogao predvidjeti ta krivična djela imajući u vidu cijeli korpus dokaza", zaključio je odvjetnik Ivetić.