Obiteljsko nasilje u Mostaru - nismo ni svjesni veličine problema

''Obiteljsko nasilje je na jako visokoj razini, da uopće nismo ni svjesni veličine problema'', rekao je za Marko Romić psiholog Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Mostar uoči panel diskusije koju su organizirale gradske vijećnice Gradskog Vijeća Grada Mostara.

''Kad se dogodi velika katastrofa samoubojstvo i ubojstvo pokušamo saznati zašto i kako se to dogodilo i onda prečesto otkrijemo da to ima velike veze s dugotrajnim nasiljem, nažalost koliko god zvučalo čudno, mislim da na nekoj javnoj razini uopće nismo svjesni veličine problema'', kazao je Romić.

Tomo Pupić iz Centra za socijalni rad, kaže kako se njihovoj instituciji godišnje zaprimi od 90 do 120 prijava.

U posljednje vrijeme se broj prijava povećao, a i Pupić kaže kako je bio začuđen, no drago mu je da su žene digle glas i počele se braniti.

''Sve nam češće dolaze s prijavama da ih supružnici maltretiraju i nisu samo supružnici tu, tu ima i djece koji su kolateralna šteta - djece koja gledaju nasilje. Statistika nam pokazuje da 85 posto djece koja trpe nasilje postaju isti možda čak i gori nego njihovi roditelji, ali to je trans generacijski prijenos i mi smo spremni na to i radimo s tim'', kaže Pupić.

Napominje kako se, međutim, odnos muškaraca nasilnika prema ženama nasilnicama promijenio te da je do 2021. godine bio 5:1, a od 2021. taj odnos je 2:1.

Dodaje da je problem što se žene često vraćaju nasilniku i tu i policija i sudstvo i Centar za socijalni rad imaju problem jer često kada dođe do trenutka procesuiranja žrtve kažu da ne bi teretile muža/partnera te povlače prijave.

O razlozima vraćanja nasilniku, Pupić kaže može se pričati puno, no uglavnom na prvom mjestu je strah, onda tek ekonomska situacija.

Dijana Tadić, Izvršna direktorica Udruženja "Žena BiH" Mostar, kaže kako je prevencija najbitnija. Nasilje se često propisuje obiteljskim svađama i često vidimo u susjedstvima da se ljudi ne miješaju i ne prijavljuju nasilje.

''Kada se bilo kakvo sumnjivo ponašanje primijeti treba se prijaviti, ako ne policiji ili Centru za socijalni rad, treba se ako ništa potražiti pomoć neke stručne osobe'', kazala je Tadić dodajući da bi bilo dobro da se krene na neku vrstu savjetovanja i važno je dokumentirati sve, jer dugogodišnje trpljenje nasilja ostavlja velike posljedice.

''Kada je narušeno samopouzdanje i izgube se socijalni kontakti teško je izaći iz kruga nasilja'', kazala je Tadić, dodajući da je u pandemijskom razdoblju nasilje znatno povećano.

''Često čujem pitanja jesu li djecu maltretirali da li je djecu maltretirao, djecu nije zlostavljao... Ali djeca su žrtve nasilja bez obzira jesu li fizički zlostavljana ili ne; samo ako prisustvuje takvoj situaciji oni su indirektne žrtve nasilja i ono što može biti opasno ta djeca mogu da uče po modelu i sami kasnije postaju nasilnici prema supružnicima ili roditeljima. Često takva djeca razvijaju i neka druga ponašanja, mogu biti i asocijalna i destruktivna ponašanja, sklona samoozljeđivanju i depresiji'', dodala je no i tu ima iznimki ako se djeci koja su žrtve ili svjedoci nasilja pruži sigurno okruženje.

Tadić smatra da je važno nasilje nazvati pravim imenom te da policijski službenici kada dođu na lice mjesta to trebaju tako i zabilježiti jer ako se obiteljsko nasilje navede pod narušavanje javnog reda i mira sigurno će se i ponavljati. Dodaje da je uvijek je potrebno educirati sve nove ljude kojima se žrtve javljaju za prvu pomoć, a policija je najčešće prva kojima se javlja.

Tanja Marijanović krim istražiteljica iz odjela Kriminalističke policije policijske uprave Mostar rekla je da je u posljednje vrijeme nasilje u obitelji porastu.

''Zavisi li to od neke ekonomske situacije koja se događa u četiri zida mi ne znamo i često su nam vezane ruke jer ne možemo ići protiv žrtve; odlično surađujemo s Centrom za socijalni rad i samom sigurnom kućom. No dokazivost obiteljskog nasilja je malo teža. Najgore nam je dokazati kada se dogodi psihičko nasilje'', kazala je Marijanović.

Što se tiče fizičkog nasilja lakše je dokazati, dodaje, jer tu imaju neke materijalne dokaze eventualno tjelesne povrede ali psihičko nasilje teško prođe i na sudu.

''Točne brojke nemam, ali mogu reći da je nasilje u porastu od prije nekih pet godina, ali nasilje koje je brutalnije i ozbiljnije se manje prijavljuje'', dodala je.

Žrtva, kaže, odustaje od prijave jako često kada postupak krene.

U našem društvu, kako smo i ranije pisali simptomatično je da se žrtve nasilja sklanjaju iz kuća dok se nasilnici često ostavljaju u udobnosti svoga doma.

Pročitajte još

Zlostavljanje žena: Ovo je muški svijet

''Po Pravilniku o zaštiti žrtava počinitelj se ukloni s mjesta događaja tu radimo zaštitne mjere i policija maksimalno smije zadržati nekoga 24 sata, ostalo je u nadležnosti tužiteljstva'', dodala je.

Romić kaže kako ova činjenica da se žrtve sklanjaju umjesto nasilnika samo pokazuje u kakvom stanju je naš cjelokupni sustav i koliko je nefunkcionalan.

''Imat ćemo priliku čuti nešto više o tome iz perspektive ljudi kojima je zadaća provedba zakona i donošenje zakona, a inače mislim da je ključna stvar zapravo prevencija, destigmatizacija tog problema, ohrabrivanje i osnaživanje žena i djece i žrtava nasilja. Kod nas je sve to tabuizirano i stigmatizirano; ljudima je teško govoriti o tome čak i najbližima kamo li u nekom drugom kontekstu. Prevencija je ključna, to je početak i najvažniji čimbenik - najvažniji korak u cijelom procesu'', kazao je Romić.

Inače, ovo je druga inicijativa vijećnica Gradskog vijeća Grada Mostara koje su se udružile u borbi za ženska prava i najmarginaliziranije u našem društvu. Zanemarujući stranačka razmimoilaženja odlučile su zajednički djelovati i raditi onako kako bi vijeće i vijećnici trebali raditi, nesebično se boriti za prava i bolji život građana koji su ih birali.