Njegovanje kulture zaborava umjesto sjećanja

U Bosni i Hercegovini još ne postoje zakoni prema kojima bi oni koji negiraju genocid ili ratne zločine mogli biti kažnjeni.

U Parlamentu BiH zakon o zabrani negiranja genocida i drugih zločina upućen je po četvrti put u parlamentarnu proceduru, a u Parlamentu Federacije BiH počela je rasprava o njegovom tekstu.

Zagovornici donošenja zakona kao argumente navode potrebu sprečavanja manipuliranja žrtvama u dnevnopolitičke svrhe, ali i obvezu usklađivanja domaćih zakona s međunarodno preuzetim obvezama.

Protivnici donošenja zakona navode da u BiH postoji više istina o ratu, potencirajući da je zakon pokušaj političkog manipuliranja događajima iz rata.

Ocjena analitičara je da je BiH zemlja u kojoj je suočavanje s prošlošću političko, a ne civilizacijsko pitanje. Društvo u kojem se njeguje kultura zaborava umjesto kulture sjećanja.

Analitičari smatraju da država nema snage da se suoči sa svojom prošlošću i njenim posljedicama, a takvo stanje moglo bi potrajati godinama, pa čak i desetljećima.

Međunarodni sud pravde (ICJ) je 2007. donio presudu kojom je utvrđeno da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid.

Genocid u Srebrenici i zločini protiv čovječnosti počinjeni na teritoriju BiH utvrđeni su i u konačnim i obavezujućim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ /ICTY), kao i Suda BiH.

Presude su rezultirale i usvajanjem Rezolucije o Srebrenici u Europskom parlamentu, koja nije dobila podršku u Parlamentu BiH.

Nakon što je srbijanski parlament u ožujku 2010. godine usvojio Rezoluciju o Srebrenici, tadašnji premijer a danas predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik zamjerio je Srbiji što je usvojila akt koji, kako je kazao, sugerira genocid.

"Republika Srpska je, ne pitajući Srbiju, prije pet godina donijela rezoluciju u kojoj smo konstatirali da se u ovom gradiću dogodio masovan zločin. Potom je Međunarodni sud pravde u presudi BiH protiv Srbije zaključio da je riječ o lokalnom genocidu”, kazao je tada Dodik medijima.

Istaknuo je da će ukoliko netko dođe i ponudi Europu u zamjenu za priznavanje genocida u Srebrenici odgovoriti “hvala vam za Europu”.

U državnom parlamentu, Prijedlog zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdanja ili odobravanja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti upućen je po četvrti put u parlamentarnu proceduru.

Ustavnopravna komisija utvrdila je krajem listopada usklađenosti ovog prijedloga zakona s Ustavom i pravnim statusom BiH.

Ipak, Prijedlog zakona neće se još naći pred zastupnicima Zastupničkog doma Parlamenta BiH jer nije dobio “zeleno svjetlo” Zajedničke komisije za ljudska prava oba doma državnog parlamenta.

Zastupnici koji dolaze iz Srpske demokratske stranke (SDS) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) već su najavili da neće glasovati za ovaj zakon, jer smatraju da još nije vrijeme za to.

Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH (FBiH) iz drugog puta, krajem rujna, u formi nacrta podržao je dopune Kaznenog zakona kojim se uvodi kažnjavanje negiranja genocida, holokausta, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Predlagač Jasmin Duvnjak, zastupnik Stranke demokratske akcije (SDA), tražio je dopunu zakona kojom se propisuje zatvorska kazna za one koji negiraju ove zločine.

Međutim, parlamentarna procedura mogla bi potrajati. Zastupnici HDZ-a 1990 već su najavili da će tijekom rasprave tražiti i donošenje odredbe koja se odnosi na zabranu negiranja komunističkih zločina.

O usvajanju izmjena i dopuna Kaznenog zakona FBiH oglasili su se zastupnici SDS-a i SNSD-a u oba doma državnog parlamenta i Narodnoj skupštini RS-a.

Ocijenili su “da je cilj usvajanja ovoga zakona potpirivanje političke krize u BiH”, “pokušaj Sarajeva da nastavi fabricirati laži o događajima u ratnom periodu”, “pokušaj stvaranja i betoniranja lažne slike o RS-u kao zločinačkoj tvorevini”.

Problem BiH je što se genocidom i općenito žrtvama rata manipulira u dnevnopolitičke svrhe.

Socijalni psiholog iz Banje Luke Srđan Puhalo smatra da je unutar RS-a dominantan politički diskurs da u Srebrenici nije počinjen genocid, bošnjačka javnost preuzima ulogu žrtve, a Hrvate sve to mnogo ne dotiče.

- Otuda vidim sav taj nepošten odnos prema jednoj tako ozbiljnoj stvari, gdje žrtve i sve što se dešavalo u BiH, pa i u Srebrenici, prosto služi ne da nas opomene, ne da nas upozori, već zarad stjecanja političkih poena koji dugoročno ne donose ništa dobro ovoj zemlji i ovim narodima - rekao je Puhalo.

U BiH ne postoje elementi izgradnje kulture zajedničkih sjećanja, smatra profesor Sveučilišta u Mostaru Mile Lasić, pojašnjavajući da nijedna zemlja ne može opstati ako do u beskraj njeguje kulturu zaborava.

- Zakon - da, jer se manipuliranje brojevima, uvredljivo nijekanje počinjenih zločina i genocida ne smije tolerirati niti u jednom civiliziranom društvu, ali sam zakon nije dovoljan - kazao je Lasić.

Profesor Fakulteta političkih znanosti Univerziteta u Sarajevu Zarije Seizović smatra da političkog konsenzusa o zakonu nema, a teško da će ga skoro i biti.

- Dok se Bošnjaci zalažu za donošenje zakona, službena Banja Luka doživljava njegovo donošenje kao čin uperen protiv srpskog naroda i RS-a, kaže Seizović.

Prema njegovim riječima, to je poznati arsenal kojim se želi ustvari reći da genocid nije ni izvršen.

- To što se događa u sudovima nije nešto o čemu se govori, o čemu javnost priča, to je nešto što prolazi mimo nas - kaže Srđan Puhalo.

Predlaže da se priče o zločinima ugrade u obrazovni sustav kako bi se o njima u školi pričalo kao o nečemu što je loše i što se ne bi smjelo ponoviti.

BiH je potpisala i ratificirala međunarodne akte kojima se zabranjuje poricanje genocida i drugih zločina.

- Da bi norma međunarodnog prava imala refleksiju na unutarnji pravni sustav, odnosno da bi država mogla kazniti nešto što je međunarodnim pravom zabranjeno, ona mora domaćom normom propisati sankciju - naglašava profesor Seizović.

Profesor Lasić smatra da bi se problem riješio u korijenu, zakonom bi se moralo sankcionirati i poricanje svih žrtava totalitarizma, fašizma, boljševizma.

Puhalo smatra da Bosni i Hercegovini trebaju činjenice i konsenzus da se one prihvate kao nešto o čemu nema daljnje rasprave.

- Nedorečenosti poput one da je u Jasenovcu ubijeno od 90.000 do 700.000 ljudi ostavljaju mogućnost za manipulacije poput onih čije smo posljedice osjetili 90-ih godina, piše BIRN - Justice Report.