Nevolje žitelja pograničnog područja sela Jabuka (BiH) i Mijaca (RH)

Nedavni prosvjed žitelja Jabuke s bosanskohercegovačke i Mijaca s hrvatske strane granice, dušu je dao za živopisne dokumentarce. Stajali su metar – dva od zamišljene granične crte, između kao tampon zona pripadnici Uprave za granicu Republike Hrvatske, sipeća kiša, negodovanje i povici.

Graničari revnosni, pristigli novinari s hrvatske strane od mještana sela romantičnog imena – Jabuke, izjave uzimaju ''na daljinu“.

Argumenti ne pomažu, zakon je zakon, mora se poštovati! Prva vidljiva posljedica – misi koju drži don Mario Čagalj župnik Poljica i Mijaca, dakle sela s hrvatske strane prisustvuju samo tri umjesto uobičajenih dvadesetak vjernika.

Ostale – Jabučane, zaustavila je granica. Koliko god bile bogobojazne, starice iz Jabuke odustale su od mise saznavši za visinu kazne za „nelegalni prijelaz granice“, pa taman to bilo do crkve u svom selu do koje jedina cesta djelomično vodi kroz Hrvatsku.

''Oslobodi Bože, dvi do deset 'iljada kuna, kazne!“, konstatiraju starice vraćajući se kućama, riješene da se Bogu mole uz bogoslužje sa televizijskog ekrana.

Prosvjednici s obje strane nevidljive međe, graničari i novinari na kraju su se razišli neobavljena posla. Poslali su poruku što bi se reklo „urbi et orbi“, sad je na 'višim vlastima' da vide što će i kako će s narodom.

Nije ga mnogo preostalo s obje strane granice, pedesetak je tu stalnih, a stotinjak povremenih žitelja. Međutim, osnovni problem su upravo povremeni žitelji, zašto pojašnjava Milenko Roso:

''Zbog posla prijavljen sam u Splitu, koji je izvan područja od pet kilometara pa ne mogu izvaditi pograničnu propusnicu. Što to znači, bez propusnice do kuće moram putovati pedeset kilometara duže! Ili recimo, nedjeljom vozim majku na misu umjesto kilometar i pol, bez propusnice moram putovati pedeset i dva kilometra!

Isto je sa frezom, umjesto petsto metara, treba ti obilazno pedeset kilometara. To je problem ljudi s obje strane granice, Jabuka i Mijaca praktično su iselili u Makarsku i Split, kako su plaće male svi nešto rade – sade, pomažu sebi i starijima koji su tu ostali da žive, sad s ovom granicom ne ide nikako. Mislim da se mora naći neko drugo rješenje, ima još mjesta poput našega, treba ljude pustiti da žive…“, zaključuje Milenko kojeg podržava mlađi sumještanin Milenko – Mićko, također Roso.

Da bi stvar bila kompliciranija za stanovnike Jabuke, groblje, crkva i pola škole su na teritoriju BiH, odnosno općine Grude!

''Na našem je bila i cijela škola, ali kako je općina Vrgorac opremala školu koja je nekada služila za oba naselja, granicu su malo „cimnuli“ na našu štetu. Znaju to stariji, naša općina – Grude, jedva je na to pristala“, uvjeravaju Milenko i Mićko, od kojih se doznaje  da je znalo biti problema i prilikom sahrana, jer do groblja treba preko Hrvatske.

Nevolje stalnih stanovnika Jabuke, mogle bi se lako riješiti – izgradnjom puta preko teritorija bh. do groblja i škole. Čuvši za nevolje mještana već je dolazio predstavnik jedne građevinske tvrtke i licitirao da probijanje puta ne bi koštao više od 15.000 KM.

Nadati se da će u općini Grude čuti za ovaj problem i urgentno ga riješiti. Iskustva nisu baš ružičasta, Jabuka je od trenutka odvajanja od Ljubuškog i pripojenja općini Grude na prometno povezivanje s općinskim središtem čekala pune 54 godine!?

Isto tako granični punkt koji je sada u podnožju dva naselja treba izmjestiti iznad škole i crkve, ako ništa dok dođu do posla hrvatski graničari zahvaljujući konfiguraciji jedine ceste, prolaze i teritorijem BiH.

Nastavak kažu, slijedi!