Neuspjeh "kulturalizma", a ne multikulturalizma

Jutrošnje izdanje britanskih dnevnih novina Daily Mail kao udarni članak donosi vijest kako britanski radnici sve teže dobivaju posao u Velikoj Britaniji zbog velikog priljeva stranih radnika koji manjim financijskim zahtjevima zauzimaju radna mjesta.

"Kolo sreće se okreće", može se reći za Veliku Britaniju, Francusku i Španjolsku, bivše imperijalne sile koje su nekadašnjim uvozom Indijaca, Pakistanaca, Jamajčana, Arapa, Tahićana, Vijetnamaca i Južnoamerikanaca (stanovništva iz svojih bivših kolonija) pokušale sniziti cijenu rada, te popuniti radna mjesta koja su Englezi, Francuzi i Španjolci odbijali.

Ulaskom Poljske u Europsku uniju, situacija u Velikoj Britaniji se još više pogoršala za lokalne radnike, jer je ogroman broj Poljaka svakodnevno dolazio i zauzimao mjesta čistača, prodavača, raznih instalatera, točnije poslova koje Britanci nisu željeli raditi, već su radije uživali u izdašnoj socijalnoj pomoći.

S počecima globalne financijske krize i očekivanim rezovima u socijalnim davanjima, Britanci su postali željni rada, pa čak i na poslovima koje su dotad odbijali. Ta su radna mjesta, međutim, već bila zauzeta.

Ksenofobija koja se već nazire kroz novinske napise vodećih britanskih dnevnih listova ponovno upozorava kako loša ekonomska situacija vodi k ekstremizmu i šovinizmu.

Nedavna izjava njemačke kancelarke Angele Merkel o neuspjehu multikulturalizma u Njemačkoj je licemjerna iz nekoliko razloga. Prvi razlog je taj što je izjava došla iz usta kancelarke koja je veći dio svog života provela u Istočnoj Njemačkoj koja se nikada do kraja nije integrirala u ujedinjenu njemačku državu. Ekonomske, socijalne, pa i kulturološke razlike između "istočnih" i "zapadnih" Nijemaca su još uvijek toliko naglašene, tako da možda možemo shvatiti kako se ta rečenica možda odnosi na same Nijemce.

S obzirom da se navedena rečenica ipak odnosila na Turke, onda je licemjerna iz drugog razloga. Turci su, kao i Grci, Talijani, Španjolci i Portugalci, u Njemačku počeli dolaziti '60-ih godina zbog nedostatka radne snage u Njemačkoj i velike nezaposlenosti u matičnim zemljama. Nakon pedeset godina, u Njemačkoj se javlja problem neuspjeha multikulturalizma. Kako to da Nijemci nisu uvozili radnu snagu iz kulturološki bližih skandinavskih zemalja ili zemalja Beneluxa? Odgovor je jasan: Mediteranci su bili jeftiniji.

Situacija podsjeća na začetak nacionalsocijalizma u Njemačkoj koji je kao jedan od ključnih problema njemačkog čovjeka označavao židovske lobije u gospodarstvu. Treba podsjetiti kako su Židovi, stoljećima narod bez države, naseljavali Europu radeći poslove koji su iz vjerskih razloga bili zabranjeni lokalnom stanovništvu ili poslove kojima se nitko nije htio baviti. Zato se i može reći kako je dio židovskog stanovništva u nekim zanimanjima imao određen vid monopola. Tek kad su ta zanimanja postala dostupna i poželjna lokalnom stanovništvu, Židovi postaju problem, kao danas Poljaci, Turci i Arapi koji su, valjda, trebali biti susretljivi prema svojim domaćinima i spakovati kofere kako bi se lokalno stanovništvo moglo zaposliti u trenucima financijske krize.

Za vrijeme Hitlerovog naglog uspona '30-ih godina XX. stoljeća, Njemačka je bila financijski uništena što je rezultat neuspjeha vlastite ekspanzionističke politike i Velike depresije. Problem nisu bili Židovi. Danas u Njemačkoj problem nisu Turci u Njemačkoj, već Grci u Grčkoj, Španjolci u Španjolskoj i Talijani u Italiji. Velikoj Britaniji nisu problem Poljaci, Pakistanci, Indijci i doseljenici s karipskih otoka, već komocija Engleza, Škota i Velšana u biranju zaposlenja.

Zaprepaščujuće zvuči i porast otpora prema imigrantima u Irskoj, zemlji koja je siromašnim, gladnim i polumrtvim stanovništvom naselila istočnu obalu SAD-a.

Kada vodeći bh. političari tezu o neuspjehu multikulturalizma u zemljama europskog Zapada počnu koristiti kao argument u državi kao što je Bosna i Hercegovina, onda to postane licemjerstvo bez granica. Izjava Merkelove se ponavlja kao mantra, dok se kao jedini politički program postavlja teritorijalno razgraničavanje. Za njenu se izjavu može reći i kako je djelomično točna ukoliko se u obzir uzmu stvarne razlike između njemačke i turske kulture koje su se po prvi put realno susrele prije 50 godina. Realni susreti kultura u Bosni i Hercegovini se odvijaju već stoljećima, pod carevima, sultanima, kraljevima i maršalima.

Onaj tko ne može u svojoj blizini trpiti nekoga samo zbog pripadnosti drugoj naciji, vjeri ili kulturi nije ništa drugačiji od ekipe iz nirnberške sudnice, križara s otoka Utoja ili braće iz Gornje Maoče.