Ne mogu joj obnoviti kuću jer je Hrvatica

Povratnica u Goražde T.M. nije dobila novac za obnovu kuće jer je - Hrvatica. Da nema i službenog dokumenta u kojem joj je to priopćeno nadležni bi sada vjerojatno komentirali kako je riječ o špekulaciji:

"Javni poziv je bio raspisan za obnovu i rekonstrukciju objekata za povratnike bošnjačke i srpske nacionalnosti, a Vi ste se u prigovoru deklarirali kao pripadnica iz reda hrvatskog naroda čime niste ispunili uvjete iz javnog poziva", kaže se u odluci koju je potpisao predsjednik Komisije za odabir korisnika pomoći za rekonstrukciju stambenih jedinica Općine Goražde Suad Došlo.

Nakon ove odluke, kaže T. u razgovoru za Žurnal, odustala je od apliciranja za donaciju. Proteklih godina odbijena je čak 12 puta. Na početku se u aplikacijama nije ni izjašnjavala o nacionalnoj pripadnosti, a kada je to učinila prvi put stigla je spomenuta odluka.

Tijekom borbe za obnovu kuće koja je trajala godinama, T.M. se obraćala na različite adrese – Općini, županiji, federalnom ali i državnom ministarstvu za pitanja izbjeglica. Nikada ni od koga nije dobila odgovor ili značajniju pomoć, osim od županije:

-Oni su jedini koji su mi u par navrata pružali kakvu-takvu pomoć i podršku, kaže za Žurnal.

-Moja kuća u Goraždu granatirana je u ratu. Na krov su pale dvije granate koje su potpuno uništile srednju i sjevernu stranu krova a u kakvom je stanju bila najbolje pokazujen nalaz vještaka građevinske struke iz prosinca 2003. Od dana povratka u Goražde do sada više puta sam podnosila zahtjeve za dodjelu donacije za sanaciju krova ali nisam je uspjela dobiti - kaže za Žurnal.

Kada se prijavila na javni poziv Zajednički projekat 08 na listi je bila 6., ali donaciju nije dobila:

"Kao razlog za brisanje s konačne liste navedeno je da nisam prošla postupak revizije nadležnog federalnog ministarstva, ali mi je kasnije u ministarstvu rečeno kako vjerojatno postoji drugi razlog zbog kojeg sam skinuta s konečne liste korisnika predmetne donacije", ovako je pisala načelniku Općine Goražde još 2009. Treba li reći da nikada nije dobila nikakv odgovor?

Pisala je zatim i Slavku Marinu, predsjedniku Komisije za izbjegle i raseljene pri državnom ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice. Slavko Marin dolazi u Komisiju, za ovu priču itekako važno, kao predstavnik hrvatskog naroda. Za borbu za prava Hrvata i njihov povratak u BiH godinama ima i više nego solidna primanja:

"Poštovani gospodine Marin, ponovo Vam se obraćam u nadi da ćete svestrano prići rješavanju mog problema. Ističem da sam se 2002. vratila iz izbjeglištva... u moju, gotovo devastiranu kuću u Goraždu, u kojoj i sada živim sa sinom i unukom. U Crnoj Gori, u kojoj sam bila u izbjeglištvu, uslijed teške bolesti izgubila sam supruga i tako sam ostala samohrana majka... Krajem studenog 2003. općinska komisija je tražila da angažiram vještaka građevinske struke, što sam I uradila, ali opet nisam dobila pomoć".

Slavko Marin nikada joj se nije javio.

Enver Adžem, pomoćnik načelnika Općine Goražde, pokušao se prisjetiti detalja:

"Mislim da je 2008. bilo za Srbe i Bošnjake a 2009 i za Ostale". Na pitanje je li ikada bilo za Hrvate, kaže:

"Pa bilo je za Ostale."

Nažalost, T.M. je odustala od daljnjih pokušaja. Zbog toga ne želi u javnosti govoriti punim imenom i prezimenom:

- Moj suprug je bio Srbin, pa sam ja mogla i po tom osnovu aplicirati. Ali nisam jer nikada ljude nisam posmatrala na taj način. U Goraždu sam 45 godina i nikada nisam gledala vjeru ali sad vidim kako stvari idu. Zato ja odustajem.