Mostar: Žrtve nasilja ostale bez sigurnih kuća, a institucije se snalaze da pomognu

Nakon što dvije sigurne kuće koje su postojale u Mostaru mjesecima ne primaju štićenike zbog nebrige vlasti, ženama i djeci kojima je ovakvo utočište potrebno vlastitim novcem pomažu članovi nevladine organizacije da ne bi bili na ulici. Kazala je to Azra Hasanbegović, direktorica nevladine organizacije "Žena BiH", koja je imala sigurnu kuću u Mostaru, ali zbog nepoštivanja zakona po kojem FBiH financira sigurne kuće sa 70 posto, a županije s 30 posto, morali su je zatvoriti prošle godine.

"Snađemo se nekako. Osobe kojima je potrebno sklonište ne ostavimo na ulici. Nemamo novca za smještaj, nego od sebe dajemo sve dok ne nađu alternativu. Međusobno krpimo sredstva. Smjestimo ih nakratko, samo da ne budu na ulici. A dalje - svaki slučaj je za sebe. Ostaje nam još da zamolimo sigurne kuće u drugim mjestima da ih prime, ali to do sada nismo činili", rekla je Hasanbegovića, pišu Nezavisne novine.

Do dvije prijave mjesečno

Istaknula je da ima osoba kojima je bila potrebna zaštita u sigurnoj kući nakon što je njihova prestala raditi, te da Centar za socijalni rad ne može ništa. "Ne mogu kod sebe smjestiti te ljude. S Centrom za socijalni rad surađujemo", dodala je Hasanbegović.

Ljudevit Marić, glasnogovornik MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije, rekao je da prijave nasilja u obiteljii nisu učestale, ali ih imaju jednu do dvije mjesečno. Za pitanje gdje se preusmjeravaju žrtve kad sigurne kuće ne rade, Marić je novinare uputio na Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite HNŽ.

Iz resornog ministarstva pak kažu da sigurne kuće, u koje se smještaju osobe koje su preživjele teška kršenja ljudskih prava i nasilje, nisu u sustavu socijalne zaštite, da su njihovi osnivači nevladine organizacije i financiraju se prema projektima na koje apliciraju, a da kod ovog ministarstva u posljednje vrijeme nije bilo aplikacija za financiranje sigurnih kuća. Drugu sigurnu kuću u Mostaru imao je "Caritas", a ona je zatvorena od početka godine i ni u njoj nema više nikoga.

Institucije se snalaze

"Stvar nije samo u novcu, nego i u statusu. Nemamo županijski zakon, Gradsko vijeće ne funkcionira", kažu u "Caritasu". Zdravka Marić, direktorica Centra za socijalni rad grada Mostara, kazala je da od početka godine nije bilo potrebe za smještaj u sigurnu kuću. "U budućnosti i mi bismo se nekako snalazili", dodala je Marić.

Podsjetimo, koordinator stručnog tima za nasilje i trgovinu ljudima u Centru za socijalni rad Grada Mostara Tomislav Pupić, u veljači je u izjavama za medije naglasio kako je nasilje kompleksan problem o kojem se treba javno govoriti.

''Imali smo prošle godine 124 prijave u Centru za socijalni rad koje su završile u policijskoj upravi. To su sve bila nasilja koja se događaju u obitelji“, kazao je Pupić navodeći kako je prema provedenim istraživanjima stvarni broj žrtava u Mostaru sedam puta veći. Zbog teške socijalno-političke slike, kako ističe, još uvijek se samo rijetki usude prijaviti nasilje.

''Nikada nismo istražili koliko je izgubljenih sati u školama, niti broj izostalih sati sa posla zbog pretrpljenog nasilja i zlostavljanja", kazao je Pupić.

Problem je tim veći što sada u Mostaru žrtve nasilja i zlostavljanja nemaju kamo ni pobjeći.

Sigurne kuće i zakon

Sabiha Husić, direktorica NVO "Medica" Zenica, kaže da preostale četiri sigurne kuće u FBiH zasad funkcioniraju, ali zahvaljujući donatorima. Dodaje da je FBiH tek u četvrtak izmirila obaveze za sigurne kuće za 2015. godinu. Husić je ponovo ukazala da je ono što se planira proračunom nedovoljno i upozorila da će sve sigurne kuće, u kojima su proteklih godina utočište našle tisuće žena i djece, biti ugašene ako budu usvojene izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji po kojim se sigurne kuće registriraju kao ustanove.

Javna rasprava o nacrtu izmjena ovog zakona okončana je prije nekoliko dana, a NVO traže mogućnost da sigurne kuće budu organizirane kao udruženja ili fondacije, kao i da se donesu standardi što je to što sigurna kuća mora imati. Ipak,

Mira Ljubijankić, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, kazala je da će ovakve prijedloge NVO kao amandmane predložiti federalne parlamentarke, te se nada da će uspjeti izlobirati u svojim stranačkim klubovima da to i prođe u Parlamentu FBiH.