Mostar: Sve je više siromašnih obitelji kojima treba pomoć

Članica mostarske Udruge 'Minores' Mia Škoro kazala je kako se svakodnevno na području grada Mostara povećava broj obitelji kojima je potrebna pomoć, te da to udruga, koje skrbi o beskućnicima i ostalim društveno ugroženim osobama, trenutno pomaže tridesetak obitelji, s tim da se ta brojka konstantno povećava.

Članovi 'Minoresa' ugrožene obitelji obilaze jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, s paketima hrane, odjeće i obuće, te higijenskim potrepštinama, kazala je Škoro u izjavi za Fenu.

Kada su u pitanju beskućnici, u zimu 2013. godine, članovi 'Minoresa' krenuli su u potragu za njima kako bi im pomogli i osigurali najosnovnije uvjete za život. Od tada do danas, od kada skrbe o njima, procjena je Udruge da u gradu Mostaru živi 20 beskućnika, međutim, ta brojka varira tijekom ljetnih i zimskih mjeseci.

''Članovi 'Minoresa' beskućnike posjećuju tjedno s jednim toplim obrokom koji je osiguran u Studentskom centru Mostar i  toplim pecivom iz pekarne 'Suncokret'. Uz hranu, tu je i odjeća i obuća, higijena, lijekovi, drva za ogrjev te ostale potrepštine koje su im prijeko potrebne'', kazala je Škoro.

Govoreći o samom cilju Udruge, Škoro je ustvrdila kako je svrha 'Minoresa' prije svega upoznavanje i zbližavanje s ljudima koji su izgubili svoje domove te rješavanje njihovih osnovnih egzistencijalnih problema, kao što su hrana i odjeća, ali isto tako i topla ljudska riječ, koja im je jako potrebna.

''Danas se može govoriti da je misija 'Minoresa' nešto puno više. Nastojimo učiniti ovo društvo ljepšim za život i biti pomoć svakom pojedincu u rješavanju životnih situacija koje nas snađu. Kao krajnji cilj nametnula se potreba za osnivanjem Centra za resocijalizaciju, u kojemu će potrebiti proći program resocijalizacije i dobiti stručnu pomoć (pravnu, socijalnu, pedagošku i obrazovnu i sl.)'', kazala je Škoro.

Izgradnja Centra za resocijalizaciju

Krajem 2015. godine, 'Minores' je dobio prostor za izgradnju Centra za resocijalizaciju u Mostaru. Riječ je o devastiranom objektu kojeg Udruženje stavlja u funkciju prikupljenim donacijama. Ideja rada Centra jest da se sastoji od središnjeg ureda, zatim skladišta, savjetovališta, dvorane za sastanke i tečajeve, te prostorije za radionice s djecom i mladima.

''Od 2015. godine do danas napravili smo rekonstrukciju krova i otvora na zgradi te priključak električne energije i vode. Trenutno smo u procesu uvođenja električnih instalacija i sređivanja prve etape Centra. Spomenuti centar za resocijalizaciju uljepšao bi sliku grada Mostara, uklonio beskućnike s ulice i pružio im adekvatnu socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, psihološku pomoć i druge socio-terapijske metode bitne zbog ponovnog prilagođavanja sredini u koju se vraćaju'', naglašava  Škoro.

Po njenim riječima, uz savjetovanje, izobrazbu, prekvalificiranje, zaposlenje, ali i uključenje u razne aktivnosti, Centar bi osposobljavao svakog štićenika, beskućnika za što lakši ponovni ulazak u društvo. Mostar bi tako postao jedan od rijetkih gradova Bosne i Hercegovine koji se može pohvaliti s ovakvom vrstom pružanja pomoći i rješavanja problema jer su dosadašnja iskustva ovakve vrste resocijalizacije veoma rijetka.

Škoro je pojasnila kako bi se rad Centra posebno fokusirao na djecu i na mlade koji su zahvaljujući kulturološkom neodgoju i inerciji adekvatnih institucija oskudna za osobe koje bi im pokazale pravi smjer. Tako bi u Centru djelovalo i savjetovalište za mlade i obitelji, posebno za one koji trpe psiho-fizičko nasilje, koje bi imalo adekvatno opremljenu prostoriju za radionice s djecom i mladima te dvoranu za tečajeve (stranih jezika, informatike…), instrukcije i pomoć u bilo kojem drugom obliku, a sve u svrhu smanjenja mogućih devijacija u svim sferama bića, kao i socijalne isključenosti.

  ''Sve aktivnosti koordinirale bi se uz pomoć volontera/studenata koje bi pratili i podržavali stručni suradnici (socijalni radnici, pedagozi, psiholozi) koji bi bili zaposleni u Centru. Na taj bi se način dobile poslovne prilike, te bi tako jednim dijelom bila smanjena i stopa nezaposlenosti mladih'',  kazala je Škoro.

Radionice, stipendije, upisnine...

Od rujna 2015. godine 'Minores' je ostvario suradnju sa UWC Mostar, koji svaki tjedan organizira radionice s djecom iz obitelji koje pomaže Udruženje. Iste godine, 'Minores' je dodijelio tri pune školarine/stipendije studentima lošijeg imovinskog stanja i četiri stipendije u visini godišnje upisnine na fakultetima u Mostaru. Usto, tijekom 2017. godine Minores je  osigurao drva za ogrjev 15 obitelji s njihove evidencije.

''Sredstva s kojima pomažemo drugima su uglavnom donacije pojedinaca. U smislu, paketi hrane, higijene, odjeće i obuće te ostale potrebite stvari. Također, imamo donatore, većinom fizičke osobe, koje nam svaki mjesec uplaćuju sredstva za pomoć u radu naše udruge'', naglasila je Škoro.

Dodala je kako su rad 'Minoresa' prepoznali i gospodarstvenici s područja Hercegovine, ali i šire, koji često potpomažu rad Udruženja, a jedan dio projekata dijelom je financiran i uz pomoć institucija. U samom početku djelovanja 'Minoresa', članovi udruge bili su isključivo studenti. S vremenom se krug članova proširio, te se tu trenutno nalaze sve osobe koje su voljne, svoje slobodno vrijeme uložiti u pomoć drugima.

Skromne želje štićenika 

''Moje osobno iskustvo, mog prvog obilaska, je nešto neopisivo. Nema te riječi koja može opisati osjećaj kada znaš da si nekome bar malo uljepšao težak  život. Ti ljudi, ta nasmijana i vesela djeca, ta njihova sreća i sjaj u očima samo kad dođemo, nešto je neopisivo'',  kazala je Škoro. 

Po njenim riječima, osobe koje nemaju nikakvih prihoda, krova nad glavom, uvjeta za život ne traže previše. Kad ih se pita što im treba donijeti za naredni put samo kažu: 'Ne treba ništa, veliko je i ovo što imamo s kime popričati'.