Mostar ne smije čekati tragediju: Vrijeme je za pregled svih opasnih ruševina
Dio Alajbegovića kuće u Mostaru obrušio se na parkirane automobile. Ovoga puta stradala je imovina. Ali moramo postaviti mnogo ozbiljnije pitanje:
Šta će se dogoditi kada se sljedeći zid, krov ili dio konstrukcije ne obruši na automobil, nego na čovjeka?
Mostar je pun objekata koji više desetljećima stoje u ruševnom i potencijalno opasnom stanju. Neki od njih nalaze se neposredno uz prometnice, trotoare i mjesta kojima svakodnevno prolaze građani, djeca, turisti i vozila.
To više nije pitanje izgleda grada.
To je pitanje sigurnosti ljudi i njihove imovine.
Posebno zabrinjava činjenica da se kao jedno od opravdanja za nerješavanje problema često navode neriješeni imovinsko-pravni odnosi.
Ali imovinsko-pravni odnos i pitanje neposredne opasnosti nisu ista stvar.
Ako je objekt privatni, to ne znači da javni prostor oko njega mora biti prepušten riziku. Ako vlasništvo nije riješeno, to ne znači da se ne može utvrditi predstavlja li objekt opasnost, osigurati prostor, zabraniti prolaz gdje je potrebno, naložiti hitne mjere ili poduzeti druge zakonom predviđene aktivnosti.
Uostalom, Grad Mostar je još ranije prepoznao problem i donio odluku o uklanjanju ruševina. Grad je tada najavljivao utvrđivanje objekata koji ugrožavaju sigurnost i imovinu građana.
A onda se godinama kasnije ponavlja ista priča.
Ruševina.
Upozorenje.
Komisija.
Imovinsko-pravni odnosi.
Administracija.
I čekanje.
Dok se nešto ne obruši.
Onda svi na trenutak pitamo: kako je ovo bilo moguće?
A odgovor je često jednostavan – opasnost je bila vidljiva mnogo prije nesreće.
Mostar ne može istovremeno biti turistički grad, grad UNESCO baštine, grad velikih projekata i grad u kojem ljudi svakodnevno prolaze ispod objekata čije je stanje potencijalno opasno.
Ne traži se rušenje svega što je staro.
Ne traži se uništavanje kulturne baštine.
Traži se nešto mnogo jednostavnije:
STRUČNI PREGLED.
PROCJENA STABILNOSTI.
KATEGORIZACIJA RIZIKA.
OSIGURANJE OPASNIH LOKACIJA.
I ODGOVORNOST NADLEŽNIH.
Ako je objekt vrijedan – zaštititi ga i obnoviti.
Ako ga nije moguće obnoviti – ukloniti ga na siguran način.
Ako postoje imovinsko-pravne prepreke – riješiti pravni postupak, ali ne ostaviti građane da godinama budu taoci tuđeg vlasništva i neefikasne administracije.
Jer pitanje više nije:
''Čiji je objekt?''
Prvo pitanje mora biti:
''Je li objekt opasan za ljude?''
A nakon ovoga događaja u Mostaru bilo bi krajnje neodgovorno čekati odgovor tek nakon što sljedeća ruševina nekome padne na glavu.
Ruševina koja ugrožava ljude nije samo ruševina. Ona je javno-sigurnosni problem.
I njime se mora početi baviti prije nego što automobil zamijeni čovjek.
