Metkovčanin tvrdi: Nisam palio srpsku zastavu, nego krpu sa svastikom
''Nisam kriv. To što je gorilo u mojoj ruci nije srpska zastava nego krpa s kukastim križem koju sam ukrao jednom Poljaku na granici s Poljskom kad sam stopirao dok sam nedavno išao na utakmicu Hajduka!
Uvrijeđen sam napisima medija. A u sudnici ću, kad mi počne suđenje, tražit da se zumira i uspori snimka i svaki detalj prouči kako bi se vidjelo da ja nisam sudjelovao u paljenju zastave nego moje krpe'', ispričao je za Jutarnji list Dino Obadić (26) iz Metkovića, kojeg su šibenski policajci nakon službene proslave 21. obljetnice Oluje priveli kao jednog od aktera koji je zapalio srpsku zastavu.
Na snimci paljenja zastave koja traje 78 sekundi vidi se da Obadić stupa na scenu u 57. sekundi. Tvrdi da nije onako kako je to policija, zajedno s mnoštvom, krivo protumačila.
''Mene sve do pred kraj snimke nigdje nema, a vidi se kako zastava već naveliko gori. Nisam bio pijan i bio sam svjestan cijelog događaja. Ljudi su pjevali Thompsonovu pjesmu ‘Lijepa li si’. To me ponijelo. Tad sam vidio da je netko bengalkom zapalio baklju pa sam ja odlučio zapaliti krpu koju sam bacio na zastavu.
Al’ krpa nije htjela goriti. Ljudi iz skupine koje ne poznam dodali su mi upaljač misleći valjda kako ću pomoć u paljenju zastave. No dok su palili zastavu, nitko nije vikao ustaške pokliče ili fašistički pozdravljao'', objašnjava Obadić koji je, dodaje, nakon pjesme otišao 50 metara dalje popit sok i odmoriti na klupu, gdje je spavao dva i pol sata.
Zatim se vratio pred isti kafić, gdje je prije toga gorjelo, no tada su naišli policajci i priveli ga. Osim njega, tvrdi, uhićen je i muškarac koji je u videu s desne strane u tamnim naočalama.
''Nikog od tih ljudi ne poznajem. U Sinj sam došao autostopom od Dugopolja. Zaustavio mi se autobus. Ja sam svjetski putnik, ali nisam kriminalac. Uhićen sam kasno popodne, a u 22.30 policija me pustila. Nisam zadržan kao što se govori. Prijavili su me za ozlijedu ugleda strane države. Ma dokazat ću da sam palio krpu', zaključuje Obadić, koji se “našao na krivom mjestu jer ga je ponijela pjesma, a ne zločin”.
