McElhaney: Komšić and Ibrović Show

Veći dio američkih diplomatskih depeša o BiH, a koje je objavio WikiLeaks, uglavnom nisu zaštićene i predstavljaju obične izvještaje. Ipak, neke od njih otkrivaju svu bijedu bosanskohercegovačke politike, a državništva u prvom redu.

Prije par dana objavljene su, između ostalih, i tri depeše o odnosima Veleposlanstva SAD-a u Sarajeva i članova Predsjedništva BiH, te njihovih savjetničkih timova.

Tadašnji veleposlanik Douglas McElhaney u depeši od 27. rujna 2007. navodi kako je očekivao da će najbolje surađivati sa Komšićem, kao mladim, talentiranim i poštenim političarom. Do toga, naravno nije došlo, a Komšić je, stoji u depeši, "vodio nasumičnu politiku, zavisno od situacije do situacije, a njegov tim je nespreman da ispuni sve svoje dužnosti".

Jedan od glavnih problema i uzroka nekvalitetnog rada Željka Komšića jesu njegovi savjetnici, koji uglavnom imaju važnije poslove, a usput savjetuju člana Predsjedništva.

Amir Ibrović vlasnik je kafane Tito, Boris Tihi radi na Ekonomskom institutu, Dijana Tabori (danas ministrica pravde u Kantonu Sarajevo) ima obaveze na magistarskom studiju, a i Nerkez Arifhodžić mnogo putuje.

"Ali, i kada su prisutni, članovi Komšićevog tima su neinformirano i slabo pripremljeni za razgovore o političkim problemima, što otežava formiranje Komšićevih stavova u vanjskopolitičkim i obrambenim pitanjima", navodi u prvoj depeši McElhaney, dodajući da je loš rad osoblja vjerojatni razlog Komšićevog skretanja u orbitu Harisa Silajdžića, bošnjačkog člana Predsjedništva.

Znakovito je da je jednu depešu zaslužio samo jedan član Komšićeva tima, već spomenuti Ibrović. On je, prema depeši, Komšićev prijatelj iz djetinjstva, vlasnik popularnog bara Tito. Potpuno kontrolira Ured člana Predsjedništva, a ovaj mu je dozvolio da mu okuplja druge savjetnike. Sam Ibrović ne krije da radije bira bliske prijatelje nego iskusne političke savjetnike.

Zanimljivo je da je Ibrović tijekom nekoliko sastanaka sa osobljem Američkog veleposlanstva govorio kako Komšić nije nešto posebno dužan SDP-u, te da je Komšić često odbacivao Lagumdžijine zahtjeve da se pokori partijskoj liniji.

Ibrović vjeruje da je stvorio pametnu strategiju, kojom će Komšića prometnuti u svebosanskog državnog lidera.

Međutim, u Veleposlanstvu ga takvim nisu vidjeli. "Ibrović je nestabilna ličnost sa teatralnim, ljutim ispadima. Česte se čuju glasine da je alkoholičar, pa neke njegove izjave uzimamo sa rezervom", stoji u depeši koju potpisuje McElhaney.

Ipak, u veleposlanstvu shvaćaju da Komšić sluša jedino Ibrovića i da je svakako važno ono što Ibrović složi u glavi.

U drugoj depeši stoji da je Komšić od Ibrovića tražio da se popravi i ponaša profesionalno. U Veleposlanstvu cijeli problem nazivaj Komšić and Ibrović show, sa zaključkom da je Ibrović "živopisna osoba, sklona dugim političkim monolozima pod utjecajem alkohola".

O Harisu Silajdžiću, pak, McElhaney kaže da se okružio ideolozima koji misle isto kao i on, a u takvoj situaciji nema mogućnosti predstavljanja različitih viđenja problema.

Od svih savjetnika, istaknut je Damir Arnaut (danas veleposlanik u Australiji). Navodi se da je Arnaut "podsijecao najgore Silajdžićeve instinkte".

Međutim, kao suprotnost, u depeši su pohvaljeni savjetnici srpskog člana Predsjedništva BiH, Nebojše Radmanovića. Njegovi savjetnici, stoji u izvještaju, imaju profesionalan i pragmatičan pristup. Ipak, osobna previranja zbog nepotizma nisu zaobišla ni Radmanovićev ured, navodi se u nastavku.