Mazohizam bh. naroda

Vjerujem da 90% bh. populacije nije nikada čulo za ime Jean Claude Juncker. Za one koji ne znaju evo da i riješimo dilemu. Radi se o premijeru Luksemburga, predsjedniku Vlade te zemljopisno male države, ali ogromnih financijskih i ekonomskih dostignuća i potencijala. Možda ćete se i upitati zašto nam je ovaj gospodin važan? Ruku na srce i nije, ali neke činjenice vezane uz dotičnog zapravo jesu.

Jean Claude Juncker je najdugovječniji premijer neke demokratske države, u ovom slučaju stabilne i potentne članice EU.

Na premijerskog poziciji je od, sad već davne, 1995. godine, za nas poznate i posebne po Daytonskom mirovnom sporazumu, a ministarske pozicije je obnašao i do 1995. godine. Čovjek vlasti, komotno mu možemo dati nadimak.

Upravo je ova njegova dugovječnost ono što nas zanima i zbog čega ovog Luksemburžanina možemo povezati i s našom političkom scenom. Nažalost samo u negativnim usporedbama. Ta dugovječnost mu je zajednička s našim političkim ''liderima'', bilo koje stranke, bilo kojeg naroda. Dugovječnost! Jedina zajednička karakteristika. U svemu ostalom se naši politički vlastodršci razlikuju od lika i djela ovog čovjeka. Dostignućima. Rezultatima. Postignućima. Ugledu. Percepciji. Itd.

Ono što mene zanima jeste kakva je to mentalna, psihološka razlika između prosječnog Luksemburžanina i prosječnog bh. Hrvata, Bošnjaka, Srbina (ostalih)? Prvi biraju istog premijera posljednjih 18 godina, a zauzvrat imaju najviši životni standard unutar EU, najbolje ekonomske pokazatelje (njihov BDP mjeren na koji god hoćete način jeste daleko bolji od EU prosjeka).

Ova druga skupina iste prazne priče i ista pusta obećanja, iste programe, lažne ideologije bira posljednjih više od 20 godina, a po (ne) razvijenosti i zaostalosti nema nam premca unutar cijele Europe (je li potrebno navesti podatak o BDP-u BiH u odnosu na prosjek EU? 35% od europskog prosjeka. Da. 35%. Izvor: eurostat.).

Koji su razlozi takve bizarne i perverzne logike ostavit ćemo analizi psihologa, sociologa i svih ostalih zainteresiranih za ovaj neviđeni slučaj. Radi li se o mazohizmu bh. naroda? Nedostatku mašte, ambicije ili vjerovanja da bolje i ne zaslužujemo u ovom zemaljskom životu?

Kako bilo da bilo ostaje činjenica da će ovakvo stanje još zadugo potrajati, a zahvaljujući i narodu i političarima bh. kao društvo će još više zaostajati. A uvijek može gore.

Ima li rješenja? Možda J. C. Junckera dovesti da nam vodi politiku? Ma kakvi! Dosta je nama i Europljana i Amerikanaca i cijele međunarodne zajednice. Samo našim umom, trudom, radom i voljom možemo zakoračiti u novi i bolji svijet. Pri tome treba biti jasno da se mora krenuti od promjene mentaliteta (kako?) svih pojedinaca u društvu, što nalaže veću želju za edukacijom i permanentnim učenjem, a svakako većom angažiranošću neovisnih medija, neovisnih intelektualaca (ima li ih?) i, daj Bože, neovisne sveučilišne akademske zajednice.

Da ne ostane da je J. C. Juncker bezgrješan u posljednje vrijeme se šuška i o njegovoj mogućoj ostavci, a i o novim izborima uslijed možebitnog raspada vladajuće koalicije. Afera tajnih službi i prisluškivanja. Oni koji žele znati više neka se informiraju.

Da završimo u šaljivom tonu jednim pitanjem. Biste li vi pristali na prisluškivanje, a za bolji životni standard? Hm...