Loša godina za diktatore

Kad se krajem ovog mjeseca bude sastavljala retrospektiva 2011. godine, svoje mjesto među najzapaženijim događajima godine će naći i smrt dvojice diktatora, libijskog Muamera Gadafija i sjevernokorejskog Kim Jong-Ila.

I dok su prizori mučenja i izlaganja leša libijskog diktatora obišli svijet, „dragi vođa“ je svoj život skončao u miru, a jedini video zapis se odnosi na potresenu voditeljicu vijesti koja drhtavim glasom naciji objavljuje tužnu/sretnu vijest.

Iako su obojica svojim zemljama vladala čvrstom rukom, između njih nije baš moguće staviti znak jednakosti.

Hladni rat između SAD-a, s jedne, i Sovjetskog saveza, s druge strane, nije obilježen samo podjelom Berlina ili kubanskom krizom, već je obilježen i s pravim ratovima poput onih u Koreji, Vijetnamu i Afganistanu. Aktivno sudjelujući ili potpomažući jednu od zaraćenih strana, obje svjetske sile su od ovih zemalja stvorila krizna žarišta, s izuzetkom Vijetnama.

Nakon trogodišnjeg aktivnog rata početkom '50-ih godina, sukob u Koreji je okončan primirjem koje je na snazi i dan danas, točnije: rat još uvijek nije završio.

Sjeverna Koreja se tada orijentirala isključivo prema maoističkoj Kini i staljinističkom Sovjetskom savezu, što je tadašnji premijer i kasniji „vječni“ predsjednik Kim Il-Sung iskoristio kako bi izgradio nezabilježen kult ličnosti. Njegov autokratski način vladanja, koji je nadogradio i njegov sin, nadmašuje vladavine svojih sovjetskih i kineskih mentora nakon čijih su smrti i Sovjetski savez i Kina krenuli prema dugotrajnoj, ali očekivanoj, liberalizaciji.

Nemoguće je, pa čak i približno, odrediti broj ljudi koji su život izgubili u političkim čistkama, pred prijekim sudovima ili radnim kampovima. Jedini podatak koji je sjevernokorejska vlada objavila pred međunarodnom javnosti se odnosi na smrt oko 220 000 ljudi za vrijeme velike gladi tijekom '90-ih godina. Međunarodne procjene o broju umrlih od gladi tijekom tog razdoblja se kreću od najmanje 750 000 do najviše 4 000 000 ljudi.

Od 1994., Sjevernom Korejom upravlja Kim Jong-Il, samozvani stručnjak za Internet, te ljubitelj francuskih vina, američke košarke i Elizabeth Taylor.

Za vrijeme vladavine ovog diktatora, koji je povremeno „zveckao“ i nuklearnim oružjem, život je izgubio i ministar financija Pak Nam-gi. Strijeljan je zbog neuspjelih ekonomskih reformi. U optužnici je stajalo i kako se nesretni ministar, kao pripadnik buržoazije, pokušao infiltrirati u revolucionarne redove.

S druge strane, vođa Libije, druge najrazvijenije afričke zemlje, je život skončao u krvavom građanskom ratu. Libijski ustanici su, uz pomoć NATO-a, svrgnuli diktatora čiji je režim nudio mnogo više mogućnosti tamošnjim stanovnicima, nego Kim Jong-Ilov u Sjevernoj Koreji. Pa ipak, Gadafi je umro na brutalan način skoro pred TV kamerama, dok je Kim Jong-Il umro prirodnom smrću u poodmaklim godinama, bez sudjelovanja NATO-a.

Sjevernu Koreju će, najvjerojatnije, voditi Kim Jong-Un od kojeg ovisi hoće li sjeverni dio korejskog poluotoka i dalje biti „zatvor na otvorenom“ ili će okrenuti zemlju k ujedinjenju sa svojim, daleko razvijenijim, južnim susjedom.