Bivši logoraši: Omarska je bila 'mučilište i klaonica'

Bivši logoraši i članovi obitelji ubijenih u “Omarskoj” kod Prijedora obilježit će u utorak, 6. kolovoza, 27. godišnjicu od datuma koji smatraju početkom zatvaranja ovog logora. Preživjeli logoraši su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ovaj logor opisali kao “mučilište i klaonicu”. Na objekt “Bijela kuća” u “Omarskoj” i ove godine će ponijeti spomen-ploču, za koju nikada nisu uspjeli dobiti dozvolu lokalnih vlasti.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza logoraša Banja Luka, rekao je da će spomen-ploču, unatoč tome što nisu dobili odobrenje za njeno postavljanje, ponijeti i staviti.

“Mi ćemo je ponijeti i staviti tamo. Od bivšeg logora ‘Omarska’ napravit ćemo memorijalni centar ‘Omarska’ na jedan dan”, kazao je Duratović, koji je kao maloljetnik bio zatvoren u tom logoru.

On je objasnio da je 6. kolovoza najveći broj logoraša iz “Omarske” prebačen u logore “Manjača” i “Trnopolje”, dok su zadnji logoraši “Omarsku” napustili 21. kolovoza 1992. godine.

Brojanje mrtvih

Nusreta Sivac, koja je u “Omarskoj” bila zatočena oko dva mjeseca, rekla je da je, kao i druge zatočenice, “radni dan” u tom logoru započinjala brojanjem mrtvih i masakriranih logoraša “pobacanih” na travnjaku ispred “Bijele kuće”.

“Nekada bih ih prebrojala i do 25, nekad manje, nekad više, ovisno od toga kako su naši mučitelji tu noć – da kažem– bili raspoloženi za ubijanje i masakr. Puno scena pamtim i teško je nešto izdvojiti, sve je bilo strašno. To je bilo jedno mučilište, jedna klaonica, tako da i sa ove vremenske distance pamtim, sve te slike su mi još svježe u glavi”, kazala je Sivac..

Silovanje kao ratni zločin

Ona se posebno sjeća pet žena koje su sve vrijeme bile s njom u logoru a koje su kasnije ubijene.

“Žene su bile izložene svim torturama, i pored svih onih fizičkih i psihičkih tortura kojima su bili izloženi muškarci, one su trpjele i seksualna zlostavljanja. Zahvaljujući i svjedočenjima pojedinih žena pred Tribunalom, Haag je prihvatio i definirao silovanje kao ratni zločin”, rekla je Sivac, koja je svjedočila u više predmeta u Haagu i Sudu BiH.

Duratović je kazao da je oko 60 presuda izrečeno za zločine počinjene na području Prijedora.

“Jako veliki broj osoba osuđen je, između ostalog, i za ‘Omarsku’, ali i za ostale ratne zločine počinjene u Prijedoru. ‘Omarska’ je spomenuta i u procesima i u presudama Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i Biljani Plavšić. U tim presudama se spominje logor ‘Omarska’”, kazao je Duratović.

Za zločine počinjene u logorima na području Prijedora, u Haagu je osuđeno 11 osoba, a pred Sudom BiH još četiri nakon što je njihov predmet iz Haaga prebačen na Sud BiH. Sud BiH je izrekao jedinstvene kazne zatvora Darku Mrđi i Zoranu Babiću i osudio ih na 20, odnosno 35 godina zatvora.

Vijeće je zaključilo da je van razumne sumnje dokazano da je 6. kolovoza 1992., prilikom transporta zatočenika iz logora “Omarska” na “Manjaču”, Mrđa fizički zlostavljao četiri osobe, udarajući ih drvenim kolcem i šakama. Prema presudi, po dolasku pred “Manjaču”, Mrđa je iz autobusa izveo Dedu Crnalića i s drugim pripadnicima Interventnog voda ga tukao, uslijed čega je ovaj zatočenik preminuo. Vijeće je zaključilo da je optuženi tada sudjelovao u premlaćivanju još dva zatočenika.

Osuđeni za 'Omarsku’

U Haagu su osuđeni Predrag Banović na osam godina, Miroslav Kvočka na sedam, Dragoljub Prcać na pet, Mlađo Radić na 20 godina, Zoran Žigić na 25, Milojica Kos na šest, Duško Sikirica na 15, Damir Došen na pet, Dragan Kulundžija na tri godine, Milomir Stakić na 40 i Duško Tadić na 20 godina zavora.

Pred Sudom BiH su osuđeni Željko Mejakić na 21 godinu, Momčilo Gruban na sedam, Dušan Fruštar na devet i Duško Knežević na 31 godinu zatvora.

U presudi Milomiru Stakiću, nekadašnjem predsjedniku općinskog Kriznog stožera i načelniku Općinskog vijeća za narodnu obranu u Prijedoru, koji je osuđen na 40 godina zatvora za istrebljenje, ubojstvo i progone, navodi se da je planirao i naredio deportaciju oko 20.000 prvenstveno nesrpskih stanovnika općine Prijedor.

“Aktivno je sudjelovao u formiranju logora ‘Omarska’, ‘Keraterm’ i ‘Trnopolje’, u kojima su zatočenici bili svakodnevno podvrgnuti teškom zlostavljanju i maltretiranju koje čini mučenje. Zatočenike su surovo tukli, često koristeći oružja poput kablova, palica i lanaca. Odgovoran je za ubojstvo više od 1.500 ljudi u općini Prijedor, uključujući i ubojstvo oko 120 muškaraca u logoru ‘Keraterm’ 5. kolovoza 1992. i pogubljenje oko 200 ljudi na Korićanskim stijenama na planini Vlašić 21. kolovoza 1992. godine”, stoji u presudi Stakiću.

Duratović je kao sedamnaestogodišnjak korišten kao živi štit i deportiran je u logor “Omarska”, a kasnije u “Manjaču” i “Trnopolje”.

“U logoru ‘Omarska’ prošao sam ‘kompletan tretman’, da tako kažem, i torturu koju su prolazili i svi ostali logoraši. Nije tu bilo posebnog obraćanja pažnje na maloljetnike koji su bili tu zatočeni, njih 28. Prošao sam proces ispitivanja, maltretiranja, fizičkog i psihičkog zlostavljanja”, rekao je Duratović.

‘Omarska je eho Auschwitza’

On smatra da su opis svega što se događalo u “Omarskoj” najbolje dale preživjele žrtve nacističkog logora “Auschwitz” na jednoj tribini u austrijskom gradu Linzu.

“Izjavili su kratko, jasno i jako slikovito: ‘Omarska je eho Auschwitza.’ Ta njihova izjava može dočarati šta se događalo u ‘Omarskoj’ od kraja svibnja do kraja kolovoza 1992. godine”, kazao je Duratović.

Istaknuo je da će obilježavanju 27. godišnjice logora smrti “Omarska” prisustvovati i gosti iz Srbije i Engleske, kao i cijele BiH.