Ljudsko ponašanje u kriznim situacijama

Nestašice osnovnih prehrambenih namirnica u trgovinama, nestanak struje, Pinzgaueri i Campagnole na ulicama kao da su vratili Mostar 20 godina u prošlost. Snježno nevrijeme koje je pogodilo BiH i Mostar je blokiralo državu, a dio njenih stanovnika dovodi do ruba opstanka.

Ovakve ekstremne situacije uzrokuju i ekstremne promjene u ljudskom ponašanju koje ovisi i o naravi situacije.

Ukoliko je kriza prouzročena djelovanjem prirode, ljudska psiha pretpostavlja da se ona nije mogla izbjeći, već eventualno ublažiti. Prirodna katastrofa je neselektivna, ona jednako utječe na sve ljude u zahvaćenom području. Zbog toga se smatra da je u takvoj situaciji negativan vid ljudskog ponašanja ravnodušnost i neosjetljivost. Tada do izražaja dolazi međuljudska solidarnost, koja se u Mostaru prikazala kroz brojne volontere koji su dostavljali namirnice, prevozili bolesnike, popravljali dalekovode ili čistili ulice.

Čovjek ima drugačiji odnos prema krizi izazvanoj ljudskim djelovanjem. Pretpostavka je da se ta kriza mogla i u potpunosti izbjeći. Ljudska psiha u tom trenutku traži krivce za nastalo stanje. U slučaju kad mogući krivac nije dostupan ili je neodređen, onda se negativno ponašanje projicira na one koji dijele barem nešto zajedničko s njim.

Tako su, primjerice, bojkotiraju proizvodi ili se uništava imovina poduzeća iz zemalja koje su prouzročile krizu, a u slučaju rata se neprijateljski postupa prema „neprijateljskom“ stanovništvu.

Ono što je zajedničko kriznim situacijama svake vrste je pojava dva psihička poremećaja: panike i paranoje.

Panika onemogućava čovjeka u racionalnom sagledavanju čak i lako rješive situacije. Brojne škole preživljavanja kao „lijek“ protiv panike navode kontrolirani bijes, kojim se mentalna energija usmjerava prema savladavanju prepreke umjesto očaju. Posebnost panike se očituje i kroz "ponašanje krda", koje dolazi do izražaja kod nestašice hrane, financijskog sloma i slično.

Iako je paranoja klasificirana kao psihička bolest, ona se javlja i u kriznim situacijama kad čovjek osjeća strah i tjeskobu, te neprijateljskim smatra svaki čin druge osobe. U slučaju produžene krizne situacije, poremećaj može preći u bolest, što se najčešće događa u slučajevima rata.

Zbog svega ovoga, važan utjecaj u normalizaciji situacije imaju mediji. Novinarska profesionalnost najviše dolazi do izražaja za vrijeme krize, jer pravilno prenesena ili interpretirana informacija čini značajnu razliku od vijesti koja je na razini ulične glasine.