Ličko rukovanje i švedsko silovanje

„Australac zatočen u ekvadorskoj ambasadi u Velikoj Britaniji kako ne bi bio izručen Švedskoj i naknadno SAD-u“ zvuči kao siže nekog špijunskog romana. Slučaj Juliana Assangea i njegovog suradnika Bradleya Manninga koji već dvije godine trune u američkim vojnim zatvorima privlači sve veću pažnju svjetskih medija. Dvije navodno silovane Šveđanke koje su i same priznale kako je u pitanju bio dobrovoljni seksualni odnos više nitko i ne spominje.

Ličko rukovanje i švedsko silovanje

"Ličko rukovanje" i "švedsko silovanje" su termini koji prikazuju korištenje pravosuđa u interese od kojih nijedan nije zadovoljenje pravde.

Slučaj iz Like govori o lokalnom moćniku Josi Mraoviću koji je seksualno napastvovao američku košarkašicu Illishu Jarret, što je sudac u očajničkoj želji za oslobađajućom presudom proglasio "činom izjednačenim s rukovanjem".

S druge strane, u Švedskoj je dobrovoljni seksualni odnos Juliana Assangea s Šveđankama okarakteriziran kao silovanje.

Osim što obezvrijeđuje patnju zaista silovanih žena, Assangeov slučaj neodoljivo podsjeća na slučaj čovjeka koji je spas u ambasadi tražio usred vrlo sličnog geopolitičkog bućkuriša sredinom XX. stoljeća.

Slučaj Imre Nagya

Godine 1956. u Mađarskoj se odvijala revolucija koju je predvodio premijer Imre Nagy. Mađari su smatrali, nakon Hruščovljeve osude staljinizma, kako je došlo vrijeme da rigidni komunizam zamijene blažim socijalizmom. Sovjeti su ovaj problem u početku pokušali riješiti mirno - povlačenjem trupa i upozorenjem Nagyu da "ne skreće s puta". Ovo je međutim još više ohrabrilo mađarske revolucionare koji su željeli i ono što se sam Nagy nije nikad usudio reći – potpuno napuštanje komunizma.

Sovjetski tenkovi tako ubrzo upadaju u Mađarsku i u krvi guše revoluciju, a Imre Nagy i njegovi najbliži suradnici utočište traže u jugoslavenskoj ambasadi u Budimpešti. Ovo je bio «vruć krompir» za tadašnju Jugoslaviju jer bi provala sovjetske vojske u ambasadu de facto značila i objavu rata koji se ne bi mogao dobiti. Štoviše vrlo je vjerojatno da bi tada, i prije kubanske krize, zbog uključivanja SAD-a svijet bio na rubu nuklearnog rata. Znajući to, i Sovjeti su pokušali Nagyev slučaj riješiti na drugi način. Na čelo mađarske komunističke partije postavljaju lojalnog kadra Janoša Kadra, koji je trebao riješiti Nagyev slučaj.

Riječanin Janoš Kadar rješava ovaj slučaj prevarom. Nagyu i njegovim suradnicima obećava siguran i nesmetan prolaz kroz Mađarsku. Imre Nagy naravno odmah biva uhapšen, na brzinu osuđen zbog izdaje i obješen. Nikita Hruščov time šalje poruku svim "kontrarevolucionarima" tadašnjeg Istočnog bloka kako skretanje s puta neće biti dopušteno što su osjetili praški proljećari 12 godina poslije.

Druga meta, isto odstojanje

Poruka kako skretanje s puta neće biti dopušteno je doprlo i do ušiju britanskih vlasti. Ne treba sumnjati kako će Britanci učiniti sve da izruče Assangea Švedskoj. To govori i slučaj njihovog vlastitog državljanina Richarda O'Dwyera kojem prijeti izručenje SAD-u zbog navodnog kršenja autorskih prava na način koji nije kažnjiv u Britaniji.

Ukoliko bi se ostvarile namjere Velike Britanije o ukidanju diplomatskog statusa ekvadorske ambasade u Londonu i takvom privođenju Juliana Assangea, to bi značilo da su se Britanci u XXI. stoljeću odlučili učiniti ono što se Sovjeti nisu usudili sredinom XX. stoljeća. Štoviše, izjednačili bi se s iranskim radikalima koji su 1979. upali u američku ambasadu u Teheranu i 444 dana držali zaposlenike kao taoce.

Velika Britanija bi tako, nakon Falklanda, ušla u još jedan nepotrebni kakav-takav rat s jednom južnoameričkom državom. Assange bi za to vrijeme vjerojatno dane kratio kratkim šetnjama u SuperMax zatvoru zajedno s Shoebomberom, Unabomberom i ostalim teroristima koji su svoju viziju pravde željeli dijeliti na daleko mračniji način od objavljivanja diplomatskih depeša.