Kako se bliže izbori sve se više steže obruč oko profesionalnih medija u Srbiji. U skladu s tim bi trebalo gledati i ''kompanijski rat'' između United grupe (vlasnik N1) i Telekoma, ocjenjuju za DW stručnjaci iz Srbije.

Već tjednima u Srbiji traje javni spor između tvrtke United Group, koja je vlasnik kablovskog operatera SBB i televizije N1, i tvrtke Telekom, u kojoj država ima vlasništvo.

U medijima bliskim vlasti taj se sukob predstavlja kao ''kompanijski rat" oko ugovora tko ima pravo emitirati TV N1 u različitim kablovskim sustavima i pod kojim uvjetima.

No profesor beogradskog Fakulteta političkih znanosti Rade Veljanovski smatra da je to zapravo propagandni spin iza kojeg se krije pokušaj ušutkavanja antirežimske televizije.

''Nema nikakve sumnje da je ono što se događa s N1 dio političkog pritiska sadašnje vlasti koja generalno ne želi imati medije koji omogućavaju slobodan protok informacija. Sadašnji – predizborni – timing još je jedan razlog više da bude jasno da je u pitanju pritisak vlasti. Njima je vrlo bitno dodatno smanjiti mogućnost objektivnog informiranja javnosti i količinu potencijalnih glasača do kojih može doći objektivna informacija", kaže Veljanovski.

''Telekom ne bi smio imati televiziju"

Prema njegovim riječima, Telekom je zapravo ''produžena ruka i kukavičje jaje vlasti", kako bi se u javnosti stvorio dojam da je u pitanju sukob firmi i konkurencije. U stvarnosti, smatra Veljanovski, Telekom krši zakone.

''Telekom je državna firma i ono što javnost dugo nije mogla znati je da Telekom kao distributer kablovskog signala nema pravo imati svoje programske sadržaje koje producira, kanala poput Arene sport, koji je u suštini medij. Zakoni kažu da država, autonomna pokrajina i lokalna samouprava ne mogu biti osnivači medija, kao ni poduzeća u kojima država ima udio u vlasništvu, kao što je slučaj s Telekomom. Dakle, Telekom ne bi smio imati svoju televiziju", kaže Veljanovski.

On dodaje da se ''na jedan neprincipijelan način, suprotno Zakonu o elektronskim komunikacijama, pokušava stvoriti neka vrsta nelojalne konkurencije", a to je u suprotnosti s europskim regulatornim okvirom, na koji se pozivaju i zakoni u Srbiji.

''Presudno je da se najširoj javnosti omogući slobodan protok informacija i sloboda informiranja. Svi akteri bi trebali učiniti sve da ona televizija koju građani trebaju – građanima bude i dostupna'', objašnjava Veljanovski.

Pritisak ima veze s izborima

Predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine Norbert Šinković suglasan je s Veljanovskim da se iza navodnog ''kompanijskog rata'' zapravo krije pritisak vlasti na preostale profesionalne medije uoči izbora u Srbiji.

''Mislim da je više nego jasno da je to povezano s izborima. Nažalost, u Srbiji je dio folklora ili tradicije da, čim se približavaju izbori, vlast čini sve da medije disciplinira na ovaj ili onaj način. U slučaju N1 riječ je o pokušaju da se toj televiziji uskrati platforma za emitiranje sadržaja za koje je publika zainteresirana. Možemo nešto voljeti ili ne voljeti, ali građani su ti koji bi trebali odlučiti što vole ili ne vole, odnosno imati mogućnost slobodnog izbora. Nažalost, slobodni mediji postali su izolirani otoci u Srbiji'', navodi Šinković.

On, međutim, upozorava da slično ''discipliniranje medija" odavno traje na lokalnoj razini, na razini općina i gradova, što je dovelo do gotovo potpunog urušavanja lokalnog informiranja kao jednog od najvažnijih preduvjeta za razvoj demokracije u Srbiji.

Prema Šinkovićevim riječima, tobožnji kompanijski rat na relaciji Telekom-United grupa zapravo je samo refleksija onoga što je na lokalnoj razini već odavno učinjeno, gdje – izuzev rijetkih lokalnih medija civilnog društva – gotovo da i nema objektivnih izvora informiranja.

Nova Medijska strategija – stari problemi

Nedavno je Vlada Srbije usvojila i novu Medijsku strategiju, iz koje će proizaći i Akcijski plan za njenu provedbu. Kao i 2011. godine, kada je usvojena prva Medijska strategija, i ovaj put je proces usuglašavanja stavova bio demokratski i inkluzivan.

No aktualne vlasti u Srbiji su čak četiri godine kasnile s donošenjem nove strategije što je, prema ocjeni Rade Veljanovskog, zapravo bilo smišljeno.

Sada, kada je konačno usvojena, postavit će se opet, kao i u slučaju prve strategije, ključno pitanje njene realizacije.

''Od nove Medijske strategije ne očekujem mnogo'', kaže Veljanovski. ''Mislim da bi trebalo biti realan i podsjetiti da ni prethodna strategija nije bila ostvarena, a da se s ovom kasnilo čak četiri godine. Riječ je o svjesnom odlaganju strateških opredjeljenja u koje bi trebalo ugraditi načelne proeuropske standarde."

''U novoj Medijskoj strategiji zaista ima i dosta točnih zaključaka, kritičkih opaski da država nije izašla iz vlasništva u medijima, da projektno sufinanciranje ne funkcionira, da javni medijski servisi nisu nezavisni, da imamo velike probleme s Regulatornim tijelom za elektronske medije", navodi Veljanovski.

On dodaje da se u medijskom zakonodavstvu Srbije ne bi trebalo puno mijenjati, ali se postavlja pitanje hoće li se zakoni primjenjivati.

''Zakoni se ne primjenjuju i paradoks je da država najviše krši medijske zakone. Nažalost, ono što moramo napomenuti je da je to kontinuitet svih vlasti od demokratskih promjena iz 2000. godine pa do danas'', zaključuje Veljanovski.