Komentar čitatelja: Rodila se, nije umrla

Od formiranja vlasti na nivou BiH očigledno nema ništa. Ako se pod "nečijim" pritiskom (kojim čudom i formira), ostaće gorčina u srcima svih onih koji su mislili da ce se u ovoj Državi moći nekad normalno živjeti. Sve sada podsjeća da je ovakvom ustroju Federacije BiH i Države BiH jednostavno istekao rok trajanja. Evo jos jedna godišnjica potpisivanja Dejtona,- Vojnog sporazuma, mirovnog ugovora, ustava i to sve zapakovano zbrda zdola na brzinu i korištenjem svih znanih i neznanih diplomatskih trikova, samo da se zaustavi rat. (Savjetujem čitaocu da pročita knjigu "Kako zaustaviti rat", nedavno preminulog izvrsnog američkog diplomate Richarda Holbrooka.

Dejtonski sporazum nam je donio mir, ali i vreću punu problema, dvosmislenosti, nedorečenosti, nerazumjevanja, razlicitih tumačenja pa i nevjerovatnih nelogičnosti. Dobili smo u Daytoni da je jednom narodu kojeg je bilo nesto vise od 30% dato pola Države (Republika Srpska), a druga dva naroda koja su imala oko 70% stanovnika dobili su drugu polovinu. Pa, takvom velikodušnošću prema Srbima se čak i pokojni Milošević čudio. (Objavljeno u e-novinama, autenticni stenogrami Sjednice Vrhovnog Savjeta Odbrane Jugoslavije). Dobili smo mnogo više nesretnih rješenja, do te mjere da je jedina dobra strana Dejtona kraj ubijanja i rata. Tako smo mi (Država BiH), jedina država na svijetu gdje imamo kao posebne političke entitete jednu Republiku, jednu (vise nego složenu) Federaciju, jedan Distrikt, a da pri tome Državna izvrsna vlast nema skoro nikakve ovlasti. Da ne pominjem vec ispričanu priču o stotinu i nešto ministara, 14 premijera (ako se Predsjedavajući Savjeta Ministara može ubrojati u premijere).

Do prošlih općih izbora u 2010, Visoki predstavnik Inzko je nas (obične građane), uvjeravao kako mi, birači imamo "Bonske ovlasti". Kako mi možemo izabrati koga hoćemo, smjeniti koga hoćemo i imati državu kakvu hoćemo. To se pokazalo totalnom neistinom, a rezultat vidimo danas, i bar znamo da nije do nas, građana.

Problem je u nakaradnoj konstrukciji Države BiH, Federacije BiH, (o Republici Srpskoj nekom drugom prilikom). Evo samo jedan konkretan primjer koji u stvari i kreira većinu problema zadnjih mjeseci: U "Dejtonu je predvidjeno da se u FBiH biraju dva člana Predsjedništva BiH. Jedan Hrvat (predstavnik hrvatskog naroda) i jedan Bošnjak (predstavnik Bošnjaka). Takođe je predviđeno da Hrvati glasaju za hrvatskog člana a Bošnjaci za Bošnjackog člana predsjedništva. Hrvatski član predsjedništva bi trebao biti onaj kandidat koji je dobio najvise hrvatskih glasova u FBiH. Bosnjački po istoj analogiji. Ovo je tipično etnički princip. U FBiH Izborni zakon jeste regulisao ovu oblast, ali je pravilno nije prilagodio "Dejtonu" pa nam se dešava da za hrvatskog clana predsjedništva glasa 50% ili vise Bošnjaka, i tako biraju člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda sto nije ni po "Dejtonu", niti je moralno, niti je u redu. Na izborima u Oktobru 2010 za izbor članova predsjedništva u FBiH, ostvareni su rezultati.

Bakir Izetbegović SDA - 162,831 glasova ili 34,86% (bosnjackih glasova)Radoncic Fahrudin SBBBiH - 142,387 - 30,49% (bosnjackih glasova)Silajdzic Haris SBiH 117,240 - 25,10% (bosnjackih glasova)

Željko Komšić SDP 337,065 glasova ili 60,61% (hrvatskih glasova). – Mislim da u FBiH nema ovoliki broj punoljetnih Hrvata koji su izasli na izbore.

Borjana Krišto HDZ BiH 109,758 – 19,74% (pretpostavljenih hrvatskih glasova)

Procjenjeno je da u Federaciji BiH zivi 76% Bošnjaka, 20% Hrvata i oko 4% Srba.

Ili ovako: Svi registrovani kandidati za Predšjednistvo BiH ispred bošnjačkog naroda dobili su ukupno 466,739 glasova. Svi registrovani kandidati za Predsjedništvo BiH spred hrvatskog naroda dobili su ukupno 556,111 glasova. Više je nego očigledno da su Bošnjaci izabrali Hrvatima člana Predsjednistva BiH. Ovo nije ni duh ni slovo "Dejtona". Ovo je zloupotreba "Dejtona" na štetu Hrvata. Takvu je promjenu Inzko obećao i dao Hrvatima.

Analizirajući trenutnu političku situaciju, ne mogu a da se ne sjetim David Owena i njegove čuvene rečenice "Don't dream dreams, don't live under this dream that the west is going to come and sort this problem out." (Ne sanjajte snove, ne živite sanjajući i nadajući se da će zapad doći i riješiti vaše probleme). Ovo je rekao tako hladno negdje krajem 1992 godine kad se u Bosni i Hercegovini nije sanjalo. Umjesto snova imali smo noćne more, ali to jednog Lorda nije briga. I tada su nam poručivali i javno i na svaki drugi mogući način da je jedini način da prestane rat da se tri strane dogovore. Svijet bi navodno prihvatio svaki dogovor koji postignu predstavnici Bošnjaka, Srba i Hrvata.

I tako na prelazu izmedju '92. i '93. "Naš" Alija (koji je prije podne mislio jedno a posle podne drugo, a ruku na srce nije bio ni dorastao situaciji), njihov Karadžić (koji opijen vojnim uspjesima i ohrabren nedostatkom osuda za etničko čišćenje nije ni pomisljao stati dok ne ostvari sto je zamislio), i pokojni Boban (vidjevši da jaci udara slabijeg pomisli da prigrabi što može, naravno od slabijeg)…. I ovi tipovi, poluljudi i oportunisti…. oni su trebali dogovoriti i skiciraju naše sudbine, našu budućnost i naše živote. Najdepresivnija je bila činjenica što nas je (obične građane) međunarodna zajednica, otjelotvorena u liku hladnog i bezosjećajnog David Owena ubjeđivala da je to jedini način i da samo tako možemo naći rješenje za mir. E pogriješio je i Owen i cijela ta mđunarodna zajednica koju je tada predstavljao. Na kraju je Zapad ipak došao i rekao MIR. I bi mir. Slobodno mogu reći da isto tako griješe ovi (g. Dodik je u pravu kad kaze trećerazredni međunarodni službenici), kada kažu da je na političarima da se dogovore. Da vas podsjetim, prvo je bilo na gradjanima da odluce, pa su (stranci i ovi nesposobnjakovici iz OHR-a) sad promjenili priču, sad je na političarima da se dogovore. Evo jedno konkretno pitanje za ove (što ih g. Dodik s pravo zove trećerazredne) stručnjake iz OHR-a:

- Koji je Dodikov interes za dogovorom o Državnoj vlasti, kad čovjek lijepo govori na sav glas da mu nije do Bosne i Hercegovine i da ga interesuje samo Republika Srpska? Pa taj je spreman žrtvovati i 20 godina da dokaže da nešto NEĆE, kako bi odvojio Republiku Srpsku od BiH. Pa to je svakoj budali u BiH jasno, osim izgleda "političkim analitičarima" iz OHR-a i Brusselsa. Otvorena podrška koju dobija za svoju jos otvoreniju secesionističku politiku iz Srbije i Rusije pokušava se minimizirati od svih relevantnih međunarodnih faktora. Zašto?

- Zašto ste dozvolili formiranje vlasti u FBiH na način da u njoj nema predstavnika stranaka za koje je glasovalo preko 93% Hrvata u BiH, imajući na umu da nam je Država i Entiteti uređena Ustavom po etničkom a ne građanskom, (1 čovjek – 1 glas) principu? Zasto se pravite da to ne razumijete? Ovo je bespotrebno iritiranje jednog suverenog i ponosnog naroda (Hrvata) u BiH čiji odgovor može i treba biti opstrukcija ovakve "Vlade FBiH".

- Zašto ste dozvolili da Bošnjaci biraju Hrvatima hrvatskog člana predsjedništva (drugi put)? Niti jedan narod koji drži do sebe, to ne bi trebao prihvatiti. Ja sam Bosanac, ali sam legalista, tvrdim i znam da to nije u redu i da se mora pod hitno mjenjati, pa makar da se na izborima od birača traži lična karta i da ih se pita za nacionalnost pa da se Hrvatima daju posebni listići samo sa hrvatskim kandidatima. Isto vazi za Bošnjake. Kad već imamo zloupotrebe, tako nakaradan izborni sistem i zakon, ovo sa ličnim kartama i posebnim listama kandidata za Bošnjake a posebnim za Hrvate je prihvatljivije od postojećeg stanja.

- Zašto i na osnovu čega, pored, onoga sto se događalo u ratu, pored nelogičnosti, nepravdi, manjka interesa i političke neodgovornosti (slično kao kod "lidera" u ratno doba) ocekujete da cć se g. Dodik, g. Tihić, g. Lagumdžija, g. Čović, g. Ljubić i g. Bosić, dogovoriti i oko čega? Zar ne shvatate da većina ovih "lidera" posebno g. Dodik vodi istu onu Karadžićevu politiku, samo prilagođenu miru, dok hrvatski predstavnici imaju legitiman i Ustavom BiH utemeljen interes i pravo da insistiraju na rekonstrukciji vlade FBiH. Zašto se ne sankcioniše SDP koji drsko koristi rupe u zakonu formirajuci nakaradnu vlastu u FBiH, i doprinosi širenju i produbljenju najozbiljnije poslijeratne krize?

- Zar ne razumijete da ste vi Međunarodna zajednica ili tačnije Vlade SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Rusije i Turske i na kraju OHR-a (poredano po važnosti i utjecaju), napravili ludnicu od Države u kojoj nema jasnih pravila a najmanje jedna strana (srpska) nije uopšte zainteresovana da ih uopšte i bude. Postavili ste se kao David Owen 1992. godine, i nadate se da ce ovo ludilo izliječiti luđaci. Svezali ste nas pravilima Daytona (pošteno govoreći svezali ste i one političare koji misle dobro ovoj zemlji), i onda se, kao ljutite na nas (i političare i građane) što nesto ne promjenimo. Pa vi ste ne samo licemjeri, nego i aktivni saučesnici u jos jednom, najblaže rečeno neredu, koji se vec događ u BiH. Počeli ste vaspitavati dijete (Bosnu I Hercegovinu) i radili ste odličan posao dok dijete nije ušlo u pubertet. Sada kada tom djetetu treba najviše razumijevanja, pažnje, usmjeravanja, a ponekad i črvste ruke, odlučili ste ga napustiti i prepustiti samom sebi, i time ga osudili na propast. Stvorili ste nam Državu u kojoj je Visoki predstavnik najveći autoritet u tumačenju Dayjtonskog sporazuma, a najviše nedoumica i svađa političara ima upravo oko tumačenja Dayjtonskog sporazuma. Pa sta radi taj g. Inzko osim što se crveni svaki put kad ga g. Dodik proziva i bukvalno zajebava. Imamo Državu (tačnije teritoriju) gdje davno prevaziđeni dejtonski principi više ne proizvode nikakve pozitivne učinke. Čak sta vise, konstantna zamjena teza i manipulisanje dejtonskim principima su ovu zemlju jos od prije nekoliko godina počeli rastakati i Bosna i Hercegovina se počela raspadati isto kao Jugoslavija u ranu jesen 1990. Isto kao tada Jugosloveni, niti danas Bosanci o Hercegovci (osim onih koji rade u tom pravcu) nisu svjesni da im se država raspada. Ovaj to put, nadam se, neće biti krvavo i surovo kao u zadnjem ratu, ali bezbolno sigurno neće biti.

Sve se cešće sa sjetom prisjećam Harisa Silajdžića u čije se vrijeme pričalo, radilo i pregovaralo o jačanju Države BiH. Dok je bilo Harisa na vlasti razgovaralo se o jačanju države, sada kad nije na vlasti svi govore o nekoj podjeli i kompenzaciji u kojoj bi Republika Srpska pripala Srbiji zbog nezavisnog Kosova. Pri tome često znakovito ćuti i Izetbegović i Tihić i Lagumdžija.

Sjetim se da se Haris jedini suprostavljao Dodiku na način na koji Dodik razumije i poštuje. Sada se Dodik Tihiću smije. Sjetim se i da je Haris Silajdžić jedini bošnjacki političar koji ima iskustva, znanja, poznanstva, sposobnost, ali i muda da se uhvati u ozbiljne pregovore ne samo sa Dodikom nego i sa ovim iz svijeta koji mogu (da hoće) pomoći. Mislim da su Bošnjaci nepravedno kaznili Harisa Silajdžića na izborima 2010. Ali opet, sve mi se cini da nije Haris izgubio izbore za Predsjedništvo 2010, nego ih je Komšić (nepravedno, nemoralno, i nepristojno) dobio.

Sretan vam mir Bosanci i Hercegovci, sretno vam 16 godina mira. I nikad ne zaboravite da je Alija Izetbegović svojim potpisom jednom zauvijek upisao Republiku Srpsku u gruntovne knjige Ujedinjenih Naroda. Ko god kaze da je morao – laže. Pade mi na pamet... da je Bosna i Hercegovina čovjek, mislim da bi bila u velikom iskušenju da ne počini samoubistvo. A ako bi iskusenje postalo neizdrživo, posle bi rekli:"Šuti, rodila se, nije umrla.... a da znaš sto se napatila".