Kebo Tužiteljstvu dostavio stari izvještaj o bojnim otrovima Armije BiH

Ratni bošnjački dužnosnici početkom ljeta 1993. godine nabavili su preko islamske mreže od arapskih zemalja tridesetak avionskih bombi punjenih nepoznatom vrstom bojnih otrova, piše danas Glas Srpske navodeći kako su od toga su proizveli kemijsko oružje koje su pripadnici Armije BiH u više navrata upotrijebili na ratištu.

Glas Srpske poziva se na podatke navedene u izvještaju jedne strane obavještajno-sigurnosne službe od 1. listopada 1993. godine koji je dopredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo, između ostalih dokumenata, predao Tužiteljstvu BiH.

"Bombe su stigle iz Sirije i kamionima Crvenog križa prevezene u Tuzlu, u skladište u Dubravama kraj aerodroma. Zajedno s bombama stiglo je i pet stručnjaka za kemijsko oružje zbog obuke za njegovu upotrebu", navodi se u tom izvještaju, kojeg su pojedini hrvatski mediji objavili još 2008. godine.

Izvještaj iz 1993.

Pripadnici Armije BiH, navodi Glas Srpske, prvo su htjeli upotrijebiti ih kao bombe s vremenskim upaljačima u defanzivne svrhe, ali se pristupilo osmišljavanju proizvodnje kemijskog oružja pošto se u Tuzli nalazi dio kemijske industrije.

"Radi toga su vjerojatno kontaktirali Ejupa Ganića koji je bio zadužen za nabavku oružja i razvoj vojne industrije kod bosanskih muslimana. Zbog veličine teritorije i koncentracije vojne industrije i kemijskih postrojenja, Tuzla je izabrana za mjesto proizvodnje kemijskog oružja", piše u izvještaju iz 1993.godine.

Navedeno je i da je u Tuzli smješten kemijsko-alkalni kombinat s velikim skladištima kemijskih materija, kao i da se u postrojenjima Energoinvesta proizvode minobacači svih kalibara i rezervni dijelovi, uključujući cijevi za topove i haubice.

''Muslimani su odlučili da proizvodnju bojnih otrova prilagode upotrebi iz minobacača koji su najrasprostranjenije artiljerijsko oružje koje posjeduju sve jedinice Armije BiH'', piše u izvještaju koji citira Glas Srpske.

Interpolova istraga

O istim aktivnostima pisali su hrvatski mediji još 2008. pozivajući se na hrvatsko obavještajno izvješće i Interpol.

Novinar Domagoj Margetić tada je pisao kako izvješće ''ukazuje i na jedine moguće nabavljače tog naoružanja za teroriste u BiH: Bakira Izetbegovića, Harisa Silajdžića, Senada Šahinpašića i Hasana Čengića, koji su bili glavni ljudi Alije Izetbegovića za nabavu oružja preko globalne islamističke mreže''.

Istovremeno, podaci koje navodi u tajnim dokumentima, istraga njemačkog Interpola iz 1995. i 1996. godine o povezanosti Alije Izetbegovića i njegovih suradnika sa radikalnim islamistima i terorizmom, u cijelosti potvrđuje podatke koje navodi hrvatsko obavještajno izvješće iz 1993. godine.

''Naime, i Interpolova istraga protiv Izetbegovića zbog terorizma, dvije godine nakon hrvatskog obavještajnog izvješća, potvrdila je kako je Senad Šahinpašić sa Bakirom Izetbegovićem, Harisom Silajdžićem i Hasanom Čengićem koordinirao ne samo nabavku kemijskog naoružanja, odnosno bojnih otrova, nego je Šahinpašić po nalogu tajnog "Komiteta", kojeg su članovi bili B. Izetbegović, Silajdžić i Čengić, imao izričitu zapovijed pokušati nabaviti i bilo koju vrstu nuklearnog oružja za teroriste u BiH'', pisao je Margetić.

Otrov u monibacačima

U izvješću od 1. listopada 1993. godine se navodi da, budući da je minobacač najrasprostranjenije artiljerijsko oružje koje posjeduju sve postrojbe Armije BiH, ''muslimani su odlučili prilagoditi proizvodnju bojnih otrova upotrebi iz minobacača".

Dodaje se kako je UNPROFOR potvrdio upotrebu kemijskog oružja od strane Armije BiH kraj Zvornika 1993. na srpske jedinice.

"Kemijske bojne otrove muslimani su prvi put upotrijebili 2. kolovoza 1993. godine, prilikom napada na šire područje Zvornika u nastojanju da izbiju na rijeku Drinu i tamo učvrste svoje položaje. Napad nije uspio, međutim, nedvojbeno je utvrđeno da su muslimani u više navrata koristili 120 mm mine s kemijskim punjenjem'', navodi se u izvješću i dodaje kako je UNPROFOR uzeo uzorke zemljišta.

Kemijsko oružje ekstremističke jedinice Amrije BiH koristile su, kako navodi tajno obavještajno Izvješće iz 1993. godine, i prilikom napada na hrvatske jedinice u Vitezu i Busovači.

Glas Srpske podsjeća kako je Kebo od 16. prosinca prošle godine Tužiteljstvu BiH nekoliko navrata dostavio više od osam tisuća stranica dokumenata u vezi sa zločinima počinjenim nad Srbima u Vozući kod Zavidovića.