Karadžićev put: Od manastira do čudotvorca s bradom

Nakon što se Radovan Karadžić povukao iz političkog djelovanja sredinom 1996. godine, do 1997. boravi na Palama i sudjeluje na nekim kulturnim manifestacijama. Posljednji put je fotografiran u srpnju 1996. godine u Han Pijesku. Godinu dana kasnije, Karadžić nestaje i gubi mu se svaki trag.

Haaški tribunal je 25. srpnja 1995. godine podigao prvu optužnicu protiv njega, zajedno s Ratkom Mladićem, koja je imala 16 točaka. Jedna od točki bila je optužnica za genocid, a tri za zločine protiv čovječnosti. Druga optužnica, koja se odnosila na zločine u Srebrenici, podignuta je 16. studenog 1995. i imala je 20 točaka, od kojih ih je jedna teretila za genocid, a devet za zločine protiv čovječnosti. godine 2002. Haag će objediniti optužnice i odvojiti Karadžićev predmet od Mladićeva.

Karadžiću nije bilo traga, pa su u studenom 1998. godine SAD ponudile nagradu od pet milijuna dolara za bilo kakve informacije. U ožujku 2003. godina njegova ga je majka javno pozvala da se preda Haškom tribunalu, a to isto učinila je dvije godine kasnije i njegova supruga kao i službene vlasti Republike Srpske. Iste godine, u akciji potrage za Karadžićem, uhićen je njegov sin Aleksandar, ali je pušten nakon dva dana provedena u pritvoru.

Kada je, nakon iznenadnog Karadžićeva uhićenja 21. srpnja 2008. godine, javnosti pokazana njegova fotografija, mnogi su ostali zapanjeni s jedne strane jednostavnošću kojom se zapušteni Karadžić krio, a s druge strane, njegovom domišljatošću i činjenicom da se tolike godine slobodno kretao Beogradom, gradom koji se neprestano pravdao kako ga uporno traži. A onda su, prema tvrdnjama istražitelja i vlasti, praćenja njegovih pomagača otkrila najtraženijeg čovjeka.

Pod lažnim imenom Dragana Dabića, kojeg je ''ukrao'' od jednog čovjeka iz Dvora na Uni, bavio se alternativnom medicinom i tako zarađivao novac u privatnoj ordinaciji u Beogradu. mediji su objavljivali svjedočenja ljudi koji su ga svakodnevno viđali, koji su se družili s njim u Novom Beogradu, njegovo posljednjoj adresi prije one haaške. Bio je, kažu, običan čovjek i nikada ne bi mogli pretpostaviti da je to osoba za kojom su tragale tajne službe u regiji.

Nakon njegova uhićenja, krenule su teorije o skrivanju i pomagačima. Prema nekim izvorima njegov bijeg počeo je skrivanjem na području Foče, pa u Han Pijesku od kud je, navodno, često prelazio i u Crnu Goru.

Bivša glasnogovornica haaškog suda Florence Hartmann u to vrijeme je izjavila kako je Karadžić čak jednom prilikom 1997. ruskim zrakoplovom prebačen u Bjelorusiju, gdje se krio nekoliko mjeseci. Boravio je, tvrdili su medijima izvori iz tajnih službi, u manastirima u regiji, ali i u Grčkoj.

Kasnije je potvrđeno da se tada i pregovaralo s Karadžićem o predaji ,što je potvrdio i bivši zamjenik glavnog haaškog tužitelja. Međunarodni istražitelji 1999. pregovarali su s Karadžićem o uvjetima njegove predaje, ali dogovor nije postignut. Tijekom 2001. francuski komandosi locirali su Karadžića GPS uređajem podmetnutim u automobil njegova rođaka. Ali, prema tvrdnjama Hartmann, francuski predsjednik Jackues Chirac nije odobrio akciju jer nije želio upasti u američku zonu.

Karadžić je potom pobjegao u Srbiju, u Novi Sad, gdje je boravio sve do ubojstva Zorana Đinđića. Teorije (zavjere) kažu kako su američki špijuni 2004. javili Karadžiću da ga Srbija planira uhititi. Čak je i u trenutku uhićenja Karadžić nastojao promijeniti adresu jer je, navodno, znao što mu se sprema.

Neki pak tvrde kako je Karadžić 2004. godine išao u Milano na nogometne utakmice Intera, a jedna od zanimljivih dogodovština je i to da je u beogradska književnica, Mirjana Đurđević, prije svih službi bila je na Karadžićevom tragu jer je 2006. godine objavila je roman „Prvi, drugi, treći čovek” u kojem glavni junak Radovan Karadžić kao psihijatar radi u jednoj beogradskoj ordinaciji.

Đurđević je rekla kako je haaška tužiteljica Carla del Ponte dva tjedna nakon toga izjavila ''kako imaju pouzdane informacije da on negdje obavlja svoju praksu''.

Otpremljen u Haag, Karadžić je u svojoj obrani rekao kako su se ''Srbi samo branili, a za rat su krivi Hrvati i Bošnjaci.

''Srbi u BiH su htjeli očuvanje i BiH i Jugoslavije, a Republika Srpska je osnovana iz čiste nužde.Rat u Jugoslaviji su izazvali oni koji su htjeli obnovu Habsburške Monarhije i Otomanskog Carstva: srpski narod, posebno onaj u BiH, ispao je žrtva Hrvatske i Slovenije jer su one htjele izaći iz Jugoslavije, a to se nije moglo učiniti bez rata. Njihovi europski saveznici htjeli su obnovu Habsburške Monarhije, dok su bosanske Muslimane podržavali Turci, koji žele obnovu zelene transverzale Kosovo-Sandžak-Bosna. Turski predsjednik je rekao da će tursko carstvo biti od Jadrana do Kineskog zida. Može, ali bez Srba, rekao je, između ostalog Karadžić Haaškome sudu.

Suđenje, tijekom kojeg se branio sam, mu je počelo u listopadu 2009., a okončano je u listopadu 2014. godine.